Kvaliteta života

Vječni život nije isto što i beskonačno postojanje. Svi ljudi, spašeni i nespašeni, živjet će zauvijek, ali samo vjernici imaju vječni život. Ne radi se samo o trajanju života, već i o njegovoj kvaliteti. To je život samoga Boga, ništa manje od jedinstva s Bogom, utjelovljen u Gospodinu Isusu.

“I život se očitova, i vidjeli smo, i svjedočimo, i navješćujemo vam život vječni, koji bijaše kod Oca i očitova se nama.” (1 Iv 1,2. Vidi također 1 Iv 5,20)

U svom nevinom stanju prije Pada, Adam nije imao vječni život. Sve dok ne bi sagriješio, mogao bi nastaviti uživati u prirodnom postojanju na zemlji, ali ne bi imao nadu u proslavljenje s Kristom u nebu. I uvijek je postojala ta grozna mogućnost da sagriješi i zato bude osuđen na smrt, što se i dogodilo. Tek kada je povjerovao u Gospodina kao Spasitelja, primio je vječni život, sa svim vječnim blagoslovima koje uključuje.

Ponekad se o vječnom životu govori kao o nečemu što sada posjedujemo, a ponekad kao o budućoj nadi i baštini.

 

Sadašnji vječni život

To je dar koji vjernici sada imaju. Taj dar obećao je Gospodin (1 Iv 2,25) i nalazi se u njemu (Iv 6,68; 1 Iv 5,11). Prima se vjerom u njega:

“Zaista, zaista, kažem vam, tko vjeruje u mene, ima život vječni.” (Iv 6,47. Vidi također: Iv 3,15-16.36; 5,24; 6,40; 1 Tim 1,16)

Drugi izrazi koji znače isto što i vjerovati u nj su: piti vodu koju on daje (Iv 4,14), jesti njegovo tijelo i piti njegovu krv (Iv 6,54), slijediti ga (Iv 10,27) i poznavati ga (Iv 17,3). Ivan kaže da nijedan ubojica nema vječnog života u sebi (1 Iv 3,15), ali jednako je mogao reći i za svakog nevjernog grešnika.

Vječni život dar je od Oca (Rim 6,23; 1 Iv 5,11).

Vječni život također daje Sin.

“Ovce moje slušaju glas moj; i ja ih poznajem, i one me slijede. I ja im dajem život vječni te neće propasti dovijeka, i nitko ih neće ugrabiti iz ruke moje.” (Iv 10,27-28. Vidi također Iv 17,2)

Sve što je Otac zapovjedio Kristu da govori ima cilj dati vječni život (Iv 12,50).

Svi koji su određeni za vječni život, vjeruju (Dj 13,48), što je jedna strana istine. Druga strana je da oni koji odbijaju povjerovati, time sebe smatraju nedostojnima vječnoga života (Dj 13,46). Ovaj život proizlazi iz vladavine milosti (Rim 5,21), a svi koji vjeruju mogu znati da ga imaju na temelju autoriteta Božje riječi:

“Ovo napisah vama koji vjerujete u ime Sina Božjega, da biste znali da imate život vječni i da biste vjerovali u ime Sina Božjega.” (1 Iv 5,13)

Od onih koji imaju vječni život očekuje se da ga praktično žive iz dana u dan.

“Bij dobar boj vjere, drži se vječnoga života na koji si i pozvan i za koji si dao lijepo svjedočanstvo pred mnogim svjedocima.” (1 Tim 6,12)

“… sabirući tako sebi dobar temelj za budućnost, da bi se domogli vječnoga života.” (1 Tim 6,19. Vidi također Iv 6,27)

 

Buduća nada

Osim što se o njemu govori kao o nečemu što sada posjedujemo, o vječnom životu govori se i u budućem vremenu:

“… u nadi života vječnoga što ga Bog, koji ne laže, obeća prije vječnih vremena.” (Tit 1,2)

“Sami sebe očuvajte u ljubavi Božjoj, iščekujući milosrđe Gospodina našega Isusa Krista za život vječni.” (Jd 21)

Ovo se odnosi na vječni život u njegovoj punini, kada će vjernik biti zauvijek slobodan od grijeha, bolesti, boli i smrti. Odnosi se na konačno, proslavljeno stanje.

Ponekad se o vječnom životu govori kao o baštini:

“I svatko tko je ostavio kuće ili braću ili sestre ili oca ili majku ili ženu ili djecu ili polja poradi imena mojega, stostruko će primiti i život vječni baštiniti.” (Mt 19,29. Vidi također: Mk 10,29-30; Lk 18,30)

“… da opravdani njegovom milošću, po nadi, budemo baštinici života vječnoga.” (Tit 3,7)

 

Ne zarađuje se djelima

Postoje drugi reci koji zvuče kao da je vječni život nagrada za ponašanje osobe na zemlji. Ovdje ubrajamo retke: Matej 25,45-46; Luka 18,29-30; Ivan 4,36; 12,25; Rimljanima 2,7; Galaćanima 6,8. Međutim, ovih nekoliko redaka ne može biti u proturječju s mnogim odlomcima koji naučavaju veliku istinu da je spasenje po milosti, da je dar, da se prima samo vjerom i da je potpuno odvojeno od djela.

Što onda znače ovi problematični reci? Oni nas podsjećaju na to da će u nebu postojati različiti stupnjevi nagrade. Pred Kristovim sudačkim prijestoljem neki će primiti krune, a neki će pretrpjeti gubitak. Iako će svi vjernici imati vječni život, neće svi imati jednaku sposobnost uživati u njemu (1 Kor 15,41b). To se određuje ovdje dolje vjernošću u služenju (Gal 6,7-9) i napredovanjem u svetosti (Rim 6,22).

Dobra djela koja se spominju u ovim recima plod su vječnoga života osobe, a ne način na koji se on stječe. Na primjer, kad u Mateju 25,46 kaže: “I ovi će otići u kaznu vječnu, a pravednici u život vječni”, naučava da će oni koji budu prijatelji s Kristovom židovskom braćom tijekom Velike nevolje time pokazati da su stvarno spašeni i zato će uživati u vječnom životu. Njihova dobra djela dokaz su spasenja.

U Ivanu 4,36 i 12,25 jasno se govori o nagradama za vjerno služenje, a ne o putu spasenja.

“I onaj koji žanje prima plaću i sabire plod za vječni život, da se i onaj koji sije i onaj koji žanje zajedno raduju.”

“Tko voli svoj život, izgubit će ga, a tko mrzi svoj život na ovome svijetu, sačuvat će ga za život vječni.”

Rimljanima 2,7 mnogima predstavlja posebno velik problem.

“Onima koji postojanošću u dobrom djelu traže slavu i čast i neraspadljivost – život vječni.”

Na površini izgleda kao da je vječni život uvjetovan time da smo dobri ili da činimo dobro. Dosljedno svjedočanstvo Pisma zabranjuje ovakvo tumačenje. Postoje dva načina na koje možemo biblijski razumjeti ovaj redak. Kao prvo, riječ je o teoretskom idealu, o standardu po kojem će Bog suditi izgubljenima. Kad bi nevjernik mogao dokazati da je svojom snagom bez izuzetaka ustrajao u činjenju dobra, primio bi vječni život kao nagradu. Naravno, to je nemoguće. “Nema onoga koji čini dobro, nijednoga nema” (Rim 3,12c). Ili može značiti da samo vjernik, silom Duha Svetoga, može zadovoljiti ovaj opis. U tom slučaju, naravno, dobra djela dolaze kao posljedica spasenja, a ne kao njegov izvor.

 

Sažetak

Vječni život je duhovan život koji se prima nanovo rođenjem. To je život samoga Boga i vječan je kao što je i Bog vječan. On je sadašnji posjed i buduća nada. Osoba koja stvarno vjeruje u Krista može znati da ga ima na temelju autoriteta Božje riječi. Sigurnost spasenja dolazi kroz Pismo.

Vjernik se raduje budućoj punini vječnoga života, poznatoj i kao otkupljenje tijela.

Kada se o vječnom životu govori zajedno s nagradama, onda ne može značiti da je on nagrada za svetost, služenje ili dobra djela. Nagrade se daju za vjerno pokazivanje da Kristov život u vjerniku čini stvari drugačijima.