Blog

Bild_2024-05-05_205741534

Gospodin Isus ima program sigurnosti za svoje učenike. Isprva se čini da se ovaj program kosi sa svime što su nas naučili o sigurnosti, štedljivosti i zdravom razumu. Međutim, činjenica je da je Gospodinov plan potpuno siguran, dok su svi ljudski planovi opterećeni rizicima i nesigurnošću.

Gospodin nam prvenstveno zabranjuje da prikupljamo blago na zemlji. On govori ono što je suprotno uvriježenoj mudrosti čuvanja za crne dane. Oduvijek su nas učili da „mudre pčele štede med, a mudri ljudi štede novac“. Isprali su nam mozak govoreći nam da se moramo pobrinuti za financijsku sigurnost u starosti. Mislimo da ćemo se moći bez straha suočiti s budućnošću samo ako uštedimo dovoljno novca. Materijalno bogatstvo donosi sigurnost, barem tako mislimo.

Netko bi mogao prigovoriti da bi dobio slom živaca kad bi živio po vjeri. Isus kaže da nije tako. Upravo nam zemaljska blaga mogu izazvati ne jedan, već tri živčana sloma: „Moljac…hrđa…kradljivci.” U biblijskim danima bogatstvo se pokazivalo u vidu odjeće i novca. Odjeća je bila podložna napadima moljaca. Novac je mogao zahrđati. I jednom i drugom je uvijek prijetila opasnost da ga netko ukrade.

Želimo li imati pravu sigurnost, trebamo prikupljati blago u nebu.

Umjesto da živimo prikupljajući propadljivo blago radi nesigurne budućnosti, trebamo posvetiti svoje najbolje talente investirajući u budućnost. Naravno, to ćemo učiniti dajući novac u Gospodnje djelo, služeći mu vjerno i neumorno, živeći za ljude umjesto za stvari.

Prije nego što nastavimo, treba naglasiti da ovdje nije riječ o zarađivanju za svakodnevne potrebe. Trebamo vrijedno raditi kako bismo priskrbili sredstva za potrebe nas i naših obitelji. Međutim, kada namirimo te potrebe, tada trebamo uložiti sve ostalo u nebeska blaga i predati budućnost u Božje ruke. Učinimo li to, naša blaga nikada neće stradati zbog moljaca, hrđe ili kradljivaca.

Neporeciva je činjenica da lokacija našega blaga određuje gdje nam se nalazi srce. Drugim riječima, naši interesi, sklonosti i ambicije nalaze se ili u banci ili u nebu. Naše srce predstavlja ono za što živimo. Ono se odnosi na srž našega života. Ako smo odlučili zgrtati blago na zemlji, tada će nas ono izgristi iznutra.

Ne dajte se zavarati! Ne možemo istovremeno živjeti za zemaljsko i za nebesko blago. Isus nas je učio tome ilustrirajući to ljudskim okom. Oko je svjetiljka tijela. Kroz oko svjetlost ulazi u tijelo i vodi osobu. Ako je oko dobro, odnosno zdravo, tada osoba jasno vidi kuda hoda. Ako je oko loše, odnosno bolesno, tad je put pred njim mutan i nejasan.

U duhovnom smislu to znači sljedeće: dobro oko predstavlja odlučnost da ćemo živjeti samo za nebesko blago. Osoba koja prikuplja blago u nebesima uvijek će biti pod Božjim vodstvom. Loše oko predstavlja našu želju da živimo za oba svijeta i da prikupljamo blago na oba mjesta. Osoba s podvojenim motivima živjet će u duhovnoj tami i neće jasno vidjeti Božje vodstvo. Štoviše, tama u kojoj će se ta osoba nalaziti veća je od tame u kojoj se nalazi osoba koja nikada nije vidjela svjetlo po ovom pitanju. Bolje je niti ne znati za Spasiteljevo učenje o prikupljanju blaga, nego znati za njega i odbaciti ga. „Odbijemo li svjetlost, zanijekali smo je.” “… a onomu tko nema oduzet će se i ono što ima” (Mt. 25,29b).

Nemoguće je služiti dvojici gospodara, a da pritom nismo skloniji jednom, da nismo odaniji jednome. Sigurno će dolaziti do situacija u kojima će se interesi ova dva gospodara sukobiti. Bit će nužno donijeti odluku. Živimo li za novac, ne možemo živjeti za Boga. Moramo birati između zemaljskog i nebeskog blaga.

Naš Gospodin navodi šest razloga zbog kojih ne trebamo brinuti o budućnosti kad je riječ o osnovnim životnim potrebama.

Prvo, tako stavljamo pogrešne stvari na prvo mjesto. Ne trebamo živjeti za hranu, piće i odjeću, kao da je to ono što je doista bitno u životu. Bog nas je stavio na svijet zbog važnijih stvari nego što su jelo, piće i manekenska odjeća.

Drugo, ako se tjeskobno brinemo zbog eventualnih budućih kriza, to znači da ne vjerujemo da se Otac brine za nas. Isus je predložio da naučimo ovu lekciju od ptica. Rekao je da ptice ne siju niti ne žanju. To ne znači da mi ne trebamo sijati i žeti. Ptice ne mogu sijati ni žeti, ali mi možemo. One kopkaju naokolo u potrazi za hranom i ne brinu se za budućnost. Vrapci ne dobivaju čireve zbog brige, niti jure psihijatrima kad su napeti. Oni žive od danas za sutra, a budućnost im je u rukama njihova Stvoritelja. Nema štagalja ni silosa uz ptičja gnijezda. Ptičji rod je uspio preživjeti stoljećima bez zgrtanja imovine za nejasnu i nepoznatu budućnost. Ako se Bog brine za svoja pernata stvorenja, koliko li se više brine za nas!

Treći razlog zašto nam je zabranjeno brinuti se jest činjenica da je to uzaludno. Isus je upitao: „A koji to od vas zabrinutošću može svome stasu dodati jedan lakat?“ (Mt. 6,27, NZ Vrtarić). Drugim riječima: „Tko može narasti 46 cm od brige?”

Spasiteljevo pitanje moglo bi glasiti i ovako: „Tko od vas može brigama produžiti život samo za jedan lakat?” (KS). Ovdje se govori o životu kao o putu dugom mnogo kilometara, a pitanje glasi: „Tko može brigom za budućnost produžiti svoj životni put makar i za 46 cm?” Uzaludno je i pokušavati. Briga zapravo skraćuje život, a ne produžuje ga. Kad bismo samo malo razmislili, shvatili bismo da je gotovo nemoguće osigurati sigurnu budućnost. Kao prvo, ne znamo koliko dugo ćemo živjeti. Ne znamo koliko će valute vrijediti u budućnosti. Ne znamo koji nas sve troškovi očekuju. Previše je nepoznanica da bismo uopće mogli planirati za crne dane.

Isus je zatim objasnio učenicima da briga za odjeću razotkriva nepovjerenje u Boga. Nije pritom mislio na uskrsne ljiljane u loncu, već na divlje anemone koje rastu na izraelskim padinama. Gospodin je vrlo brižno stvorio ovo cvijeće. Obasuo ih je ljepotom od koje zastaje dah. Čak ni Salomon se nije mogao odjenuti tako elegantno. Pa ipak, to cvijeće koje danas resi krajolik svojom bojom sutra će se pokositi i baciti u otvorenu peć u kojoj se peče pljosnati bliskoistočni kruh. Ako se Bog toliko trudi ne bi li zaodjenuo divlje cvijeće takvom ljepotom, koliko će se više truditi ne bi li priskrbio pogodnu odjeću za svoj narod?

John Stott je rekao:

Zaokupljenost materijalnim stvarima koja nam oduzima cjelokupnu pozornost, iscrpljuje svu našu energiju i opterećuje nas tjeskobom nespojiva je s kršćanskom vjerom, kao i sa zdravim razumom. To je znak nepovjerenja prema našem nebeskom Ocu, i iskreno, vrlo je glupo.

Peti razlog zbog kojeg se ne trebamo tjeskobno brinuti što ćemo jesti, piti i odjenuti jest i taj što za to žive pogani, a Bog ne želi da budemo poput pogana. Pogani stavljaju tijelo na prvo mjesto. Oni žive ne bi li služili tijelu. Oni su svjetovni, zemaljski, tjelesni. Bez božanskog života, oni se ni ne mogu izdignuti iznad krvi i mesa. Međutim, s vjernicima treba biti drugačije. Oni trebaju dati najbolje od sebe za ono što je vječno.

I posljednji razlog jest taj što je briga nepotrebna. „… jer zna Otac vaš nebeski da vam je sve to potrebno”. Sama činjenica da Bog zna, jamstvo je da je voljan i spreman brinuti o nama. Naša budućnost ne može se nalaziti u boljim rukama.

Gospodin Isus je spreman stupiti u savez sa svima nama koji smo Njegovi učenici. On zna da ćemo, budemo li se trebali pobrinuti za budućnost, biti toliko zauzeti prikupljanjem blaga da nećemo imati vremena za svoju prvotnu zadaću, odnosno za službu Njemu. Posvetit ćemo najbolji dio života zgrtanju novca, umjesto da živimo za vječne stvari. Zato nam, u osnovi, govori: „Stavite moje interese na prvo mjesto. Vrijedno radite da biste zaradili za svoje svakodnevne potrebe i za potrebe svoje obitelji. Sve što je iznad toga uložite u moje djelo. Obećavam vam da ću se brinuti za vašu budućnost. Ako tražite najprije Božje kraljevstvo i Njegovu pravednost, vaše potrebe će uvijek biti namirene.”

Ukratko, naš Gospodin nam zabranjuje da živimo brinući se za budućnost i pokušavajući uštedjeti za crne dane. Naša je dužnost živjeti za Njega danas, a budućnost će se već brinuti sama o sebi. Današnje dužnosti su dovoljne da imamo što raditi.

Netko je rekao da će čovjeku koji živi za crne dane Bog sigurno donijeti takve dane. Cameron Thompson je rekao: „Bog obasipa svojim najboljim blagoslovima one koji se trude da im ništa ne ostane u rukama. Ljudi koji više cijene crni dan od sadašnje muke neće primiti blagoslov od Boga.”

Odgovori