Postoji razlika između podzemlja (hada) i pakla. Riječi u izvornom jeziku Novoga zavjeta drugačije su i imaju drugačije značenje. Zato se ne mogu upotrebljavati naizmjenično.[1] Podzemlje ili had je privremeno, dok je pakao vječan. Had je isto što i Šeol u Starome zavjetu, dok je pakao isto što i Gehena i ognjeno jezero. Podzemlje možemo usporediti s pritvorom u kojem uhićenici čekaju suđenje. Ono je spremište. Pakao je zatvor ili kaznionica u kojem osuđenici odslužuju dosuđenu kaznu.

 

Podzemlje

Prvo razmotrimo podzemlje. Čini se da se ponekad odnosi na mjesto muke, ponekad na grob, a ponekad na bestjelesno stanje. Ako je to mjesto, ne navodi se gdje se nalazi. Najpotpunija obrada podzemlja nalazi se u Luki 16,19-31, gdje čitamo da je nevjerni bogataš podigao svoje oči u podzemlju. Tijelo tog čovjeka očito je bilo u grobu, a njegova duša u podzemlju. Ali u tom svjesnom stanju imao je inteligenciju, sjećanje te sposobnost da gleda na drugu stranu zjapeće provalije te vidi nebo ili raj. Patio je u mukama od vrućine i žeđi. Osjećao je revnost za evangeliziranje jer je želio da netko posvjedoči petorici njegove braće da ne bi završili na ovom mjestu muka. Ovdje se naglašava da je podzemlje mjesto muka. Iz njega nije moguće pobjeći.

Ali u Djelima 2,27 ne radi se toliko o mjestu, koliko o stanju. Petar citira Psalam 16,10 i povezuje ga s Kristovim uskrsnućem:

“… jer dušu moju nećeš ostaviti u Šeolu ni dati da Svetac tvoj truleži ugleda.”

Ovdje spomenuto podzemlje ne može biti mjesto zato jer kad je Gospodin Isus umro, njegov duh i duša išli su u raj,[2] što je jednako trećem nebu,[3] Božjem prebivalištu. Ali može se odnositi na bestjelesno stanje. Bog nije dozvolio da njegova duša ostane u tom stanju niti je dozvolio da njegov Svetac, tj. tijelo Spasitelja, ugleda truleži. Izraz “Svetac” mora se odnositi na tijelo zato jer je to jedini dio čovjeka koji se raspada ili trune nakon smrti. Petar je hrabro najavio da Gospodinova duša nije bila ostavljena u podzemlju (Dj 2,31). Trećega dana njegov duh i duša bili su ponovo ujedinjeni s njegovim proslavljenim tijelom.

Drugi odlomak koji prikazuje podzemlje kao bestjelesno stanje nalazi se u Otkrivenju 20,13-14:

“I more dade mrtvace koji bijahu u njemu, a Smrt i Podzemlje dadoše mrtvace koji bijahu u njima, i svaki bi osuđen po djelima svojim. A Smrt i Podzemlje bijahu bačeni u jezero ognjeno. To je druga smrt.”

Opisani prizor je konačni sud zlih. Gospodin Isus Krist je sudac, onaj koji drži ključeve smrti i podzemlja (Otk 1,18). Smrt se ovdje odnosi na njihova tijela, a podzemlje se odnosi na duhove i duše. Duhovi i duše svih nevjernika ujedinjuju se s njihovim tijelima na sudu pred Velikim bijelim prijestoljem te se cijela osoba baca u ognjeno jezero.

Drugi odlomak koji izgleda govori o podzemlju kao o bestjelesnom stanju nalazi se u 1. Korinćanima 15,55:

“Gdje je, smrti, žalac tvoj? Gdje je, Podzemlje, pobjeda tvoja?”

Ovo je pjesma rugalica koju će pjevati vjernici o dolasku Kristovu. Kad njihova tjelesa ustanu iz grobova, podsjetit će Smrt da ih je doista neko vrijeme držala, ali sada ih više ne može držati! I Iako je podzemlje uspijevalo držati njihove duhove i duše odvojenima od tijela, ta pobjeda bila je kratkotrajna.

U Otkrivenju 6,8 prikazuje nam se jahač na blijedome konju koji se zove Smrt, a iza njega slijedi Podzemlje. Ostatak retka opisuje da su Smrt i Podzemlje dobili moć da ubiju četvrtinu stanovništva svijeta. I ovdje se Smrt i Podzemlje slikovito opisuju kao odvajanje duše i duha od tijela, što je zapravo smrt.

Ponekad se riječ podzemlje upotrebljava kao metafora za sliku dubine poniženja. Na primjer, grad Kafarnaum bio je uzdignut u nebo po svojoj povlaštenosti. Ali nije cijenio prisutnost Sina Božjega pa će biti bačen u sramotu i uništenje (Mt 11,23; Lk 10,15).

Posljednje spominjanje podzemlja nalazimo u Mateju 16,18, gdje Isus jamči da vrata podzemlja neće pobijediti crkvu koju će ustanoviti. Nijedan napad na crkvu u konačnici neće uspjeti zato jer je osigurana pobjeda crkve nad podzemljem.

 

Pakao

Od dvanaest pojavljivanja riječi pakao u Novome zavjetu, jedanaest dolazi iz usta Gospodina Isusa, najsuosjećajnijeg čovjeka. Dvanaesto pojavljivanje pripada polubratu našega Gospodina, Jakovu.

Što znamo o ovom strašnome mjestu? Pakao nije bio pripremljen za ljude, već za đavla i njegove anđele (Mt 25,41). Bog nikoga ne odabire za ovaj sud, već ljudi sami biraju pakao time što odbijaju Božju milost. To je mjesto plača, zapomaganja i škrgutanja zubima (Mt 8,12; 22,13; 24,51; 25,30; Lk 13,28). Za stanovnike pakla kaže se da njihov crv (muka) ne umire (prestaje) i da se oganj ne gasi (Mk 9,46). Dim njihove muke uzdiže se zauvijek (Otk 14,11).

Isus je više puta naglasio da je bolje ući u život bez jednog dijela tijela, nego biti bačen u pakao netaknuta tijela (Mt 5,29-30; 18,9; Mk 9,43.45.47). Naravno, to ne znači da će u nebu biti ljudi s amputiranim udovima. Time se zapravo kaže da je bolje održavati strogu disciplinu nad apetitima tijela u ovome životu, nego podilaziti njegovim požudama i biti vječno proklet.

Vjernici se ne trebaju bojati onih koji mogu uništiti[4] tijelo, već radije onoga koji može uništiti i dušu i tijelo u paklu (Mt 10,28; Lk 12,5).

Svatko tko očituje stalnu mržnju prema svome bratu time što ga naziva luđakom, nalazi se u opasnosti od ognja paklenoga (Mt 5,22). Zao govor paklen je po svom karakteru (Jak 3,6). Grijeh farizeja učinio ih je prikladnima za pakao (Mt 23,15.33).

 

Tartar

Grčka riječ tartaros,[5] prevedena kao pakao u 2. Petrovoj 2,4, izgleda da ima posebno značenje za pale anđele koji su sagriješili. U Tartaru čuvaju se za sud u lancima tame.

 

Čistilište

Prema učenju Rimokatoličke crkve, “čistilište” je stanje ili mjesto kazne nakon smrti u kojem osoba koja je umrla u stanju Božje milosti može okajati svoju “privremenu kaznu” za grijehe i tako dobiti ulaz u nebo. Plamen čistilišta navodno ima pročišćujući učinak na dušu. Također se govori da se vrijeme provedeno u čistilištu može skratiti molitvama živih i misama koje se za njih prikazuju. Biblija ne poznaje stanje ili mjesto poput čistilišta. Sama riječ nikada se ne spominje, a ovaj nauk potpuno je u suprotnosti s istinom potpunog spasenja milošću po vjeri u Gospodina Isusa Krista.

[1] U nekim prijevodima Biblije ne pazi se na razliku između pakla i podzemlja. Had (Hades) je grčka riječ za “neviđeni” [svijet]. Pakao je prijevod hebrejskog naziva za mjesto Gehenna. Da bi svojim slušateljima živopisno dočarao strahote vječne kazne, naš Gospodin upotrijebio je naziv mjesta na kojem se stalno spaljivao otpad.

[2] Luka 23,43

[3] 2 Kor 12,2; usp. r. 4.

[4] Riječ “uništiti” ne znači uništenje ili prestanak postojanja, već prije gubitak blagostanja, neispunjavanje svrhe za koju je osoba ili stvar stvorena. Na primjer, mješine za vino koje su pukle u Mateju 9,1 nisu bile uništene, već upropaštene za svrhu za koju su napravljene.

[5] Također nalazimo i latinski oblik Tartarus.