Novi zavjet naučava da smo opravdani milošću, po vjeri, krvlju, silom, djelima i po Bogu. Ovdje može nastati zabuna, ako ne i proturječje, ako ne shvatimo da se u svakom slučaju radi o drugom vidu iste pojave.

 

Tumačenje opravdanja

Kao prvo, što znači opravdanje? Opravdati znači “uračunati pravednost”. Ne znači “učiniti pravednim”, već “proglasiti pravednim”. Radi se zapravo o pravnom izrazu, o nečemu što se događa u sudnici.

Sami po sebi nismo pravedni. Nemamo pravednost. Ali kada prihvatimo Isusa Krista kao Gospodina i Spasitelja, Bog nam uračunava pravednost na temelju Kristova zastupničkog djela. Kad smo “u Kristu”, Bog nas pravedno može proglasiti pravednima zato jer je na Golgoti potpuno zadovoljena pravda za sve naše grijehe. Grešnik koji vjeruje odjeven je u svu Božju pravednost. “[Krista], naime, koji ne upozna grijeha, [Bog Otac] za nas grijehom učini da mi budemo pravednost Božja u njemu” (2 Kor 5,21).

Kao što smo spomenuli na početku, opravdanje dolazi po milosti, po vjeri, krvlju, silom, djelima i po Bogu. Kako može biti sve to na ovih šest načina?

 

Opravdanje po milosti

Kao prvo, opravdanje je po milosti. U Rimljanima 3,24 čitamo: “No opravdani su besplatno njegovom milošću kroz otkupljenje što je u Kristu Isusu.” To znači da čovjek ne zaslužuje da bude opravdan. On ne može zaslužiti opravdanje, već ga mora primiti kao dar. Milost je uvjet po kome Bog udjeljuje opravdanje čovjeku – potpuno nezasluženo i besplatno, kao dar.

 

Opravdanje po vjeri

Kao drugo, opravdanje je po vjeri. “Opravdani dakle po vjeri, imamo mir s Bogom po Gospodinu našemu Isusu Kristu” (Rim 5,1). To znači da grešnik mora primiti opravdanje jasnim činom pouzdanja u Spasitelja. Uz priznavanje da zaslužuje samo pakao, mora prihvatiti Gospodina Isusa kao onoga koji je na križu platio kaznu za njegove grijehe.

Milost je Božji silazak do grešnog čovjeka i ponuda opravdanja kao besplatnog dara na temelju Kristova otkupiteljskog djela na Kalvariji. Vjera znači ispružanje obraćenog čovjeka prema Bogu i primanje dara od Boga bez ikakve primisli o zaslugama zbog karaktera ili zarađivanja po djelima.

 

Opravdanje krvlju

Opravdanje je također krvlju. “Mnogo ćemo se više dakle sada, kad smo opravdani krvlju njegovom, po njemu spasiti od gnjeva” (Rim 5,9). Naravno, ovo se odnosi na cijenu koja je plaćena da bismo mogli biti opravdani. Bezgrešni Spasitelj prolio je svoju dragocjenu krv da bi namirio dug koji su nakupili moji grijesi. Ogromna vrijednost mog opravdanja vidi se u neizmjernoj cijeni koja je plaćena da se ono osigura.

 

Opravdanje silom

Iako ne postoji biblijski redak koji mnogim riječima kaže da smo opravdani silom, ova istina sadržana je u Rimljanima 4,25: “… koji bi predan zbog prijestupa naših i uskrišen radi našega opravdanja.” Naše opravdanje ovdje se izravno povezuje s uskrsnućem Kristovim. I to s pravom! Da on nije uskrsnuo, naša vjera bila bi uzaludna i još uvijek bismo bili u svojim grijesima (1 Kor 15,17). Dakle, naše opravdanje neodvojivo je povezano sa silom koja je uskrisila našega Gospodina Isusa od mrtvih. Zato s pravom možemo reći da smo opravdani silom.

 

Opravdanje djelima

Opravdani smo djelima. “Vidite dakle da se čovjek opravdava djelima, a ne samo vjerom” (Jak 2,24). Čini se da ovdje imamo jasno proturječje. Apostol Pavao nepogrešivo naučava da smo opravdani samo po vjeri. Ali čini se da Jakov ovdje kaže: “Ne nije tako, opravdani smo djelima.” Međutim, Jakov to ne govori. On ne naučava da se početno opravdanje stiče činjenjem dobrih djela. A također ne govori da smo opravdani vjerom i djelima zajedno. On govori da smo opravdani vjerom koja rezultira životom dobrih djela.

Beskorisno je osobi da ima vjeru ako nema djela koja to podržavaju. Ljudi takvoj osobi ne vjeruju. Takva vjera – vjera koja je samo u riječima – beskorisna je (Jak 2,14-17). Prava je vjera nevidljiva, ali može se pokazati djelima (Jak 2,18). Abraham je opravdan time što je vjerovao Bogu (Post. 15,6), ali godinama kasnije pokazao je da je njegova vjera prava tako što je bio voljan prinijeti svoga sina Izaka kao žrtvu paljenicu (Post 22,9-14). Rahaba je dokazala stvarnost svoje vjere skrivajući izraelske uhode i pomažući im da uteknu (Jak 2,25). Dakle, kad govorimo o opravdanju djelima, želimo reći da su djela izvanjsko očitovanje da smo doista opravdani vjerom. Djela nisu uzrok, već posljedica. Ona nisu korijen, već plod koji nas opravdava pred drugim ljudima.

 

Opravdanje po Bogu

I na kraju, opravdani smo po Bogu: “Tko će podići tužbu protiv izabranika Božjih? Bog opravdava.” (Rim 8,33). On je taj koji nas proglašava pravednima.

 

Sažetak

Kad sve ovo stavimo zajedno, otkrivamo da Novi zavjet naučava da smo opravdani:

• milošću – što znači da ne zaslužujemo opravdanje,
• vjerom – što znači da ga moramo prihvatiti,
• krvlju – što znači da smo otkupljeni Spasiteljevom smrću,
• silom – što znači da uskrsnuće dokazuje da je Bog zadovoljan Spasiteljevim djelom,
• djelima – što znači da, ako smo istinski opravdani po vjeri, postojat će dobra djela da to pokažu drugima i
• po Bogu – što znači da on opravdava one koji vjeruju u Isusa.

 

Svi ovi vidovi opravdanja izraženi su pjesnički u sljedećoj pjesmi:

Božja suverena milost pozvala me

Da mjesto svoje u nebu imam;

Bila je to želja njegove volje;

Opravdana sam milošću.

 

U pravo vrijeme Krist umrije na Golgoti;

Tamo je tekla ta crvena rijeka

Koja i najgoreg čini bijelim kao snijeg;

Opravdana sam krvlju.

 

Bog ga je uskrisio, to je njegov znak

Ako se pojave ikakve sumnje;

Njegovo uskrsnuće gasi svaki strah;

Opravdana sam silom.

 

Sveti Duh vodio me

U ono što govori Pismo;

Shvatih istinu: Krist za me umrije!

Opravdana sam vjerom.

 

A sad, ako sumnjaš da sam Kristova,

Ako sa sumnjom gledaš,

Djelima pokazat ću da sam njegova;

Opravdana sam djelima.

 

Slavim Boga, sve je od njega:

I milost i vjera i krv,

I uskrsnuće i sila i djela;

Opravdana sam po Bogu!

 

Helen H. Shaw