Kod proučavanja Novoga zavjeta presudno je razlikovati teme koje su temeljne od onih koje su važne, ali ne i nužno temeljne, te od onih koje su manje važne. Iako je svaka riječ Božja nadahnuta, nisu svi odlomci jednako naglašeni ili važni.

Kad je Gospodin Isus govorio farizejima jednom prilikom, rekao je: “Jer dajete desetinu od metvice i kopra i kumina, a propustili ste najvažnije u Zakonu: pravdu i milosrđe i vjernost” (Mt 23,23). Drugim riječima, priznao je da neki dijelovi Zakona imaju veću težinu od drugih. Ali također je podsjetio da i dijelovi Zakona koji imaju manju težinu zahtijevaju poštovanje.

To znači da i u kršćanskoj vjeri postoje doktrine koje su apsolutno temeljne. Postoje i druge koje su važne, od kojih su neke izričito označene kao Gospodinove zapovijedi (1 Kor 14,37). A postoje i neka područja koja su ostavljena vjerniku da ih sam prosuđuje pred Gospodinom.

 

Što su temeljne stvari?

Kad govorimo o temeljnim stvarima, mislimo na doktrine kao što su sljedeće:

• Nadahnuće Pisma. Biblija je Božja riječ.
• Trojstvo. Postoji samo jedan Bog koji vječno postoji u tri Osobe.
• Kristovo božanstvo. Gospodin Isus Krist je Bog.
• Utjelovljenje. Isus je također savršen čovjek.
• Njegova zamjenska smrt na Kalvariji, sahrana, uskrsnuće i uzašašće na nebo.
• Evanđelje. Spasenje je po milosti, po vjeri, odvojeno od djela.
• Drugi dolazak. Krist će opet doći. Iako se ne slažu svi oko detalja njegova povratka, sama činjenica povratka osnovan je element vjere.
• Vječna kazna za izgubljene.

Ove doktrine nisu podložne pregovaranju. Njih trebamo ozbiljno braniti. Pismo ih jasno naučava. Evanđeoska crkva naučava ih stoljećima, a gledišta koja im se protive označena su kao hereze ili krivovjerja. Vjernici su bili spremni umrijeti za ove dragocjene istine. Nikakav kompromis nije moguć. Ne možemo imati zajedništvo s onima koji niječu temeljne istine.

Naravno, to se odnosi i na nepromjenjive Božje moralne zakone. Uvijek je pogrešno počiniti preljub. Uvijek je grijeh lagati i krasti. Božja riječ zabranjuje idolopoklonstvo u bilo kojem obliku. Na ovim i mnogim drugim područjima nema ublažavanja, ustupaka ili omekšavanja pravila. Protiv ovih zala moramo stajati jednoglasno na Božjoj strani.

 

Važno, ali ne i temeljno

Druga skupina tema uključuje stvari koje su važne zato jer ih Biblija naučava s autoritetom. Ali te stvari nikada nisu smatrane temeljima vjere. Evo nekoliko tema koje spadaju pod ovaj naslov:

• Krštenje
• Rastava braka i ponovna udaja/ženidba
• Redoslijed budućih događaja
• Odabranje i ljudska odgovornost
• Sigurnost vjernika
• Uloga žena u crkvi
• Darovi Duha

Iako postoji samo jedno ispravno tumačenje svake od ovih tema, ne slažu se svi vjernici koje je tumačenje ispravno. Veliki i pobožni kršćani nisu se oko njih slagali. John Wesley ne bi se složio s Charlesom Spurgeonom. Na tim područjima nužno je da svatko stvori svoja uvjerenja temeljeno isključivo i čvrsto na Božjoj riječi.

 

Manje važne stvari ili moralno neutralne stvari

Treća kategorija pokriva teme koje Biblija smatra manje važnima. Nazivaju se i moralno neutralne stvari. Na ovim područjima Gospodin dopušta razilaženja u mišljenjima sve dok ponašanje jedne osobe ne uzrokuje posrtanje drugih (Rim 14,13), ne remeti mir u crkvi (Rim 14,19) ili ne krši vlastitu savjest (Rim 14,23).

U ranim danima crkve pojavili su se problemi oko hrane žrtvovane idolima, držanja određenih dana (židovskog obrednog kalendara) te čiste i nečiste hrane. Biblijsko rješenje možemo sažeti na sljedeći način:

 

Hrana žrtvovana idolima

Kad govorimo o hrani žrtvovanoj idolima, glavni odlomci o toj temi nalaze se u 1. Korinćanima 8,1-13 i u 1. Korinćanima 10,14-30. Glavna poruka onog što se ovdje naučava je da je u redu jesti takvu hranu ako kršćanin ne sudjeluje u gozbi na kojoj se ta hrana prinosi idolima, ako je njegova savjest čista po tom pitanju i ako ne uzrokuje posrtanje neke druge osobe. Ali kad Pavao kaže: “Sve mi je dopušteno”, moramo razumjeti da ne govori o svim stvarima bez izuzetaka. Misli samo na temu o kojoj govori – na moralno neutralne stvari. Ako to ne uočite, možete prihvatiti izvrnuto tumačenje da Pavao dopušta nemoral!

 

Držanje dana

U Rimljanima 14 bavimo se temom držanja dana, jedenja mesa (za razliku od vegetarijanstva) i pijenja vina. Među smjernicama koje iznosi Pavao nalazi se i ova: “Neka svatko bude posve uvjeren u svoje mišljenje” (r. 5b). Ako je izvadite iz konteksta i primijenite na doktrine kao što su nadahnuće Biblije ili spasenje po milosti i vjeri, onda ste u velikoj nevolji. Ključno je uvidjeti da se načelo navedeno u Rimljanima 14 bavi samo stvarima koje same po sebi nisu crno-bijele.

 

Čista i nečista hrana

U Titu 1 Pavao posvećuje prilično veliku pažnju lažnim učiteljima koji pokušavaju staviti kršćanske vjernike pod Mojsijev zakon. U retku 15 apostol kaže: “Sve je čisto čistima, a okaljanima i nevjernima ništa nije čisto, nego su im okaljani i razum i savjest.”

Treba nam biti jasno da, kad Pavao tvrdi da je “sve čisto čistima”, time ne izražava univerzalnu istinu, već misli samo na stvari poput mesa proglašenog nečistim u Mojsijevu zakonu. Kršćaninu u ovo vrijeme milosti sva hrana koju je Bog predvidio za ljude čista je. Više ne vrijedi da je nešto košer ili nije.

Izjavu u Rimljanima 14 moramo razumjeti na jednak način. Tamo u retku 14 kaže: “Znam i uvjeren sam u Gospodinu Isusu: ništa nije nečisto samo po sebi…” Pavao je dobro znao, a znamo i mi, da su određene stvari nečiste, ali ovdje govori samo o hrani poput svinjetine, plodova mora ili zečetine, koja je bila nečista pod Starim zavjetom.

 

Manje važne stvari danas

Iako neki vjernici mogu smatrati neke od dolje navedenih stvari prilično važnima, nijednu od njih Pismo ne naglašava posebno. Stvari koje možemo svrstati među manje važne danas uključuju:

• Vino ili sok od grožđa za Gospodnju večeru
• Beskvasni kruh ili običan kruh
• Vrijeme sastajanja
• Uporaba glazbala na sastancima crkve
• Uporaba različitih dobrih prijevoda Biblije
• Oblici kršćanske službe

 

Što se tiče posljednje točke, oblika kršćanske službe, postoji određena sloboda za prilagođavanje kulturi i običajima naroda. Tako u 1. Korinćanima 9,19-23 Pavao govori kako se poistovjećuje sa svojom publikom i pritom, naravno, ne žrtvuje ni jednu temeljnu istinu niti kompromitira vjernost Kristu:

“Jer premda slobodan od sviju, sam sebe učinih robom svima da ih što više pridobijem. I bijah Židovima kao Židov; onima pod Zakonom kao pod Zakonom, da pridobijem one pod Zakonom; onima bez Zakona kao bez Zakona – premda pred Bogom nisam bez zakona, nego sam u zakonu Kristovu – da pridobijem one bez Zakona. Bijah slabima kao slab, da pridobijem slabe. Svima sam bio sve da pošto-poto neke spasim. A ovo činim poradi evanđelja, da bih i ja bio suzajedničar u njemu.”

Ali kad Pavao kaže: “Svima sam bio sve da pošto-poto neke spasim”, ničime ne sugerira da je ikada kompromitirao istinu evanđelja ili da je sudjelovao u nekoj grešnoj aktivnosti. Kad je bilo moguće napraviti ustupak bez žrtvovanja istine (kao kod obrezivanja Timoteja u Djelima 16,3), napravio je ustupak da bi pridobio šire slušateljstvo za svoju poruku. Ali kad je u pitanju bilo spasenje po milosti bez držanja Zakona (kao kod rasprave o obrezanju Tita u Galaćanima 2,1-5), Pavao nije uzmicao ni pedlja.

 

Zaključak

Sažmimo teme o kojima smo govorili.

Na području temeljnih stvari i nepromjenjivih Božjih moralnih zakona, mora postojati apsolutno slaganje i poslušnost.

Na području stvari koje su važne u Pismu, ali nisu temeljne, svaki vjernik trebao bi temeljiti svoj sud i praksu što je moguće bliže Božjoj riječi.

Kad govorimo o manje važnim stvarima, mora postojati određena širina različitih mišljenja, određeno ustupanje s ciljem očuvanja jedinstva i mira (Ef 4,1-6). Ali i na ovom području kršćanin se mora suzdržavati od bilo kakva zla, od sablažnjavanja brata ili od povrede vlastite savjesti.

Kad se bavimo temeljnim stvarima i važnim pitanjima, važe određena osnovna načela. Ali kad se bavimo moralno neutralnim stvarima, vrijede neka sasvim druga pravila. Zato, govoreći o Kristovu božanstvu, Pavao ne bi dozvolio razilaženje u mišljenjima riječima: “Neka svatko bude posve uvjeren u svoje mišljenje” (Rim 14,5b). A baveći se problemom nemorala, ne bi rekao: “Znam i uvjeren sam u Gospodinu Isusu: ništa nije nečisto samo po sebi” (Rim 14,14). Uvijek trebamo utvrditi govori li o temeljnim stvarima, važnim istinama ili o sporednim stvarima.