Blog

Bild_2024-05-04_194845641

Riječi učenik i učeništvo nisu samo istrošene, već im se i dodjeljuju svakakva značenja, ovisno o tome što osoba želi da znače. Na primjer, kao kada se Humpty Dumpty služi riječju slava. Kad ga je Alisa upitala što mu to znači, on joj je odgovorio: „Kad ja kažem neku riječ, ona znači ono što ja hoću da znači: ni manje, ni više.”

Međutim, ako želimo razumjeti Isusovo učenje o učeništvu, tada moramo shvatiti što je On podrazumijevao pod tim pojmom, a ne što mi podrazumijevamo. Moramo istražiti opise učeništva u Isusovim učenjima i u spisima Njegovih apostola kako bismo naučili o kakvom je to učeništvu Isus govorio.

Tako ćemo otkriti da je učenik zapravo student, onaj koji uči. Učeništvo je proces tijekom kojeg majstor ili učitelj poučava učenika svojoj nauci i praksi. To je jasno iz načina na koji je Gospodin Isus izabrao dvanaestoricu učenika „da ga prate, da ih šalje da propovijedaju” (Mk. 3,14). Oni su živjeli uz Spasitelja, slušali Njegovo učenje, promatrali Njegov način života, a zatim su išli širiti Njegovu poruku. Bila je to praktična obuka.

Učeništvo možemo vidjeti i u Pavlovim uputama Timoteju: „Ono što si od mene čuo pred mnogim svjedocima, povjeri pouzdanim ljudima koji će biti sposobni i druge poučiti“ (2. Tim. 2,2).

Lako možemo vidjeti da se u ovom stihu nalaze četiri naraštaja vjernika: Pavao, Timotej, vjerni ljudi i drugi. Širenje kršćanske vjere ovisi o aktivnom uključivanju svakog vjernika u taj proces umnažanja.

Ova metoda obuke mora biti najbolji način. Da je postojao bolji način učenja doktrinama, Gospodin Isus bi se njime bio služio. Cilj učeništva je učiniti učenika sličnim učitelju. „Dosta je učeniku da bude kao njegov učitelj, a sluzi da bude kao njegov gospodar” (Mt. 10,25).

Učitelj ne može odvesti učenika dalje od svoje razine postignuća. „Nije učenik nad učiteljem; svaki koji je potpuno poučen bit će ravan svome učitelju” (Lk. 6,40). „Ne možete poučiti onome što ne znate. Ne možete voditi tamo kamo i sami ne idete.”

Svaki istinski vjernik je učenik Gospodina Isusa Krista. Osim Dvanaestorice, Isusa su slijedili mnogi drugi koje je On priznavao za učenike. Oni su se nalazili na različitim razinama učeništva. To je odredila njihova vjera i poslušnost.

„Neka vam bude prema vjeri vašoj!” (Mt. 9,29). „Ako ustrajete u mojoj nauci, uistinu ste moji učenici” (Iv. 8,31).

Ponekad se čak i o nevjernicima govori kao o učenicima. U Ivanu 2,23-24 čitamo da je bilo onih koji su vjerovali u Njegovo ime, ali Isus nije vjerovao u njih jer je znao da nisu nanovo rođeni. To vidimo opet u Ivanu 6,66: „Tada se mnogi njegovi učenici povukoše i nisu više išli s Njim.” Oni su svojim odlaskom od Božjeg Sina pokazali da mu nisu ni pripadali. Njihovo učeništvo je bilo samo površno (vidi Iv. 8,31-33).

Gospodin Isus je pravi Učenik. U Izaiji 50,4-5 On govori: „Gospod Jahve dade mi jezik vješt [radi se o učeniku] da znam riječju krijepiti umorne. Svako jutro on mi uho budi da ga slušam kao učenici.” Svako jutro On bi stao pred Oca kako bi primio upute za taj dan. Raspored aktivnosti kršćanskog učenika nalazi se na stranicama Biblije. Da bi čovjek bio zreo učenik, on mora poznavati Bibliju i vršiti što u njoj piše. Jedna od najzastupljenijih tema u Novom zavjetu jest razvoj kršćanskoga karaktera.

  • Matej 5,1-12 govori o karakteru stanovnika Božjega kraljevstva.
  • U Ivanu 15,1-17 govori se o „ostajanju“ u životu.
  • U Galaćanima 5,22-23 riječ je o „plodu Duha”.
  • U Efežanima 6,10-20 govori se o tome kao o „oružju Božjem“.
  • 2. Petrova 1,5-11 bavi se osnovama dobrog karaktera.

Čini se da je karakter važniji od služenja. Učeništvo nije samo čitanje poglavlja knjige poput ove: ono je praktična obuka. Ono znači da ćemo provoditi vrijeme s učiteljem i zajedno s njim se baviti raznim vidovima kršćanske službe. Kad je riječ o muškarcima, to može značiti aktivno sudjelovanje u službama kao što su propovijedanje, poučavanje, osobna evangelizacija, evangelizacija na otvorenom, savjetovanje i posjećivanje. Kad je riječ o ženama, to bi značilo poučavanje, kao u Titu 2,3-5, savjetovanje i posjećivanje. Kako se učenik bude uključivao u ove aktivnosti, uskoro će biti u stanju prepoznavati svoje darove i služiti neovisno o mentoru. Zatim i sam treba pronaći jednog ili više mladih vjernika koje će činiti učenicima.

Onaj koji čini druge učenicima treba biti njihov prijatelj, iako će učenici možda napredovati sporo. Mentor ne smije biti previše strog niti prezahtjevan. Treba biti dobar slušatelj. Dobro je ako se mentor može sastati sa štićenikom na nekom društvenom ili sportskom okupljanju, te ako se može sastati s njim neplanirano u slučaju kakve krize.

Umjesto da se pridržava istog stereotipnog programa sa svakom osobom, mentor treba od Svetog Duha tražiti vodstvo za svakog pojedinog učenika. Duh je suveren i ne djeluje uvijek na isti način.

Na stranicama koje slijede otkrit ćete mnoge teme kojima biste željeli poučiti mladog vjernika kojem služite kao mentor. Mnoge druge bi se mogle nadodati popisu, ali ove će vam barem poslužiti kao početak.

[1] U ovoj knjizi smo najčešće koristili zamjenice muškog roda. Nadamo se da se dame neće uvrijediti. To nije bila namjera. Učenje se u jednakoj mjeri odnosi i na njih, kao i na muškarce. Međutim, stalno ponavljanje riječi „on“, „ona“, „njegovo“, „njezino“, „njega“ i „nju“ može postati dosadno. Osim toga, nebitno je jer se općenito zna da se muška zamjenica može koristiti i kad je riječ o muškarcima i o ženama. Starijim ženama se isto tako jasno zapovijeda da čine druge učenicima (Tit. 2,4).

Odgovori