Augustin je jednom rekao: “Ako razlikujemo razdoblja, Sveto pismo postat će usuglašeno.” Bog je podijelio povijest čovječanstva u razdoblja: “… po kojemu i sazda svjetove” (Heb 1,2; u nekim engleskim prijevodima kaže “vremenâ”; op. prev.). Ta razdoblja mogu biti dulja ili kraća. Razlikuju se ne po duljini, nego po načinu na koji se Bog ophodi s čovječanstvom.

 

Definicija dispenzacija

Iako se Bog nikada ne mijenja, njegove metode mijenjaju se. U različitim razdobljima djeluje na različite načine. Ponekad način na koji Bog upravlja svojim stvarima među ljudima tijekom određenog razdoblja nazivamo dispenzacijom. U užem smislu, dispenzacija nije vremensko razdoblje, neko način upravljanja, oblik uprave, određena administracija ili ekonomija. Ali teško razmišljamo o dispenzaciji bez uzimanja u obzir vremena. Na primjer, povijest Sjedinjenih Američkih Država dijeli se na različite administracije. Govorimo o Rooseveltovoj administraciji, Eisenhowerovoj administraciji ili Reaganovoj administraciji. Naravno, pritom mislimo na način na koji je djelovala vlast za vrijeme mandata spomenutih predsjednika. Pritom je važno kakva politika je vođena, ali nužno povezujemo tu politiku s određenim razdobljem tijekom kojeg su bili na vlasti.

 

Ilustracija dispenzacija

Zato ćemo u ovome poglavlju razmišljati o dispenzaciji kao o načinu na koji Bog postupa s ljudima tijekom danog razdoblja povijesti. Božje djelovanje u dispenzacijama možemo usporediti s načinom na koji se upravlja domom. Kad se dom sastoji samo od muža i žene, držimo se određenih pravila. Ali kada dođe nekoliko male djece, uvodi se potpuno nova skupina pravila. Kada djeca odrastu, stanjem u domu upravlja se opet na potpuno drugi način. Isti obrazac vidimo i u Božjem ophođenju s čovječanstvom (Gal 4,1-5).

Na primjer, kada je Kajin ubio svoga brata Abela, Bog je na njega stavio znak da ga ne bi ubio netko tko naiđe na njega (Post 4,15). Ali nakon Potopa Bog uvodi smrtnu kaznu i izjavljuje: “Tko prolije krv čovjekovu, njegovu će krv proliti čovjek” (Post 9,6a). Zašto ta razlika? Zato jer je došlo do promjene dispenzacije.

Drugi primjer: U Psalmu 137,8-9 pisac zaziva strog sud nad Babilon:

“Kćeri babilonska, ti koja si ruševina,

blažen onaj koji ti uzvrati za djelo koje si nam učinila.

Blažen onaj koji zgrabi i smrska nejačad tvoju o hridinu!”

 

Ali kasnije Gospodin poučava svoj narod:

“Ljubite svoje neprijatelje, blagoslivljajte one koji vas proklinju, činite dobro onima koji vas mrze i molite za one koji vas zlostavljaju i koji vas progone.” (Mt 5,44)

Izgleda očito da jezik prikladan za psalmista koji živi pod upravom Zakona više nije prikladan za kršćanina koji živi pod milošću.

Pod Zakonom, Izraelcima je bilo naređeno da otpuste svoje poganske žene i djecu (Ezr 10,3). Pod milošću, vjernici ne trebaju otpuštati svoje bračne drugove i djecu koji su nevjernici (1 Kor 7,12-16).

 

Prikaz dispenzacija

Ne slažu se svi kršćani oko broja dispenzacija ili njihovih naziva. Zapravo, neki kršćani uopće ne prihvaćaju dispenzacije.

Ali možemo pokazati postojanje dispenzacija na sljedeći način. Kao prvo, postoje najmanje dvije dispenzacije: Zakon i milost: “Jer Zakon bijaše dan po Mojsiju, a milost i istina po Isusu Kristu postade” (Iv 1,17). Činjenica da je naša Biblija podijeljena na Stari i Novi zavjet ukazuje na to da je došlo do promjene uprave. Dodatan dokaz je i to da se od vjernika sadašnjeg razdoblja ne traži da prinose životinjske žrtve – i to pokazuje da je Bog uveo novi red.

Ali ako se složimo da postoje dvije dispenzacije, prisiljeni smo vjerovati da postoje tri jer dispenzacija Zakona nije uvedena sve do Izlaska 19, stoljećima nakon stvaranja. Zato mora postojati barem još jedna dispenzacija prije Zakona (vidi Rim 5,14). Tako dolazimo do tri.

A zatim trebali bismo se složiti i oko četvrte dispenzacije jer Pismo govori o “budućem svijetu” (Heb 6,5). To je vrijeme kada će se Gospodin Isus Krist vratiti vladati na zemlji, poznato i kao Tisućgodišnje kraljevstvo ili Milenij (millennium je latinska riječ za tisuću godina).

Apostol Pavao također razlikuje sadašnje razdoblje od razdoblja koje dolazi. Prvo govori o dispenzaciji koja mu je predana u svezi s istinom evanđelja i crkve (1 Kor 9,17; Ef 3,2; Kol 1,25). To je sadašnje razdoblje. Ali zatim također ukazuje na buduće razdoblje kad u Efežanima 1,10 govori o “provedbi punine vremena”. Iz njegova opisa jasno je da to vrijeme nije još stiglo.

Tako znamo da ne živimo u posljednjem razdoblju povijesti svijeta.

 

Nabrojane dispenzacije

Dr. C. I. Scofield, urednik Scofield Reference Bible, nabrojao je sljedećih sedam dispenzacija:

1. Nevinost (Post 1,28). Od stvaranja Adama do njegova pada.
2. Savjest ili moralna odgovornost (Post 3,7.22). Od Pada do završetka Potopa.
3. Ljudska vladavina (Post 9,5-6). Od završetka Potopa do poziva Abrahama.
4. Obećanje (Post 12,1-3). Od poziva Abrahama do davanja Zakona.
5. Zakon (Izl 19-20). Od davanja Zakona do Pedesetnice.
6. Crkva (Dj 2). Od Pedesetnice do Uzeća.
7. Kraljevstvo (Otk 20,4). Tisućgodišnja Kristova vladavina.

 

U svojoj shemi pod naslovom “The Course of Time from Eternity to Eternity” (Protok vremena od vječnosti do vječnosti; op. prev.) A. E. Booth vidi sedam dispenzacija ljudske povijesti najavljenih u sedam dana iz Postanka:

• Prvi dan – Čovjek iskušan svjetlošću stvaranja i obećanja.
• Drugi dan – Uprava (od Potopa do podjele naroda).
• Treći dan – Izrael (od Abrahama do kraja evanđeljâ).
• Četvrti dan – Milost (umetnuto razdoblje).
• Peti dan – Nevolja.
• Šesti dan – Milenij.
• Sedmi dan – Vječnost.

 

Važnost dispenzacija

Iako nije važno slagati se oko točnih detalja, prilično je važno vidjeti da različite dispenzacije doista postoje. (Posebno je važna razlika između Zakona i milosti.) U suprotnom mogli bismo uzeti dijelove Pisma koji se odnose na druga razdoblja i primijeniti ih na sebe. Iako je sve Pismo korisno za nas (2 Tim 3,16), nije sve napisano izravno nama. Odlomci koji se bave drugim razdobljima primjenjivi su za nas, ali njihovo prvenstveno tumačenje spada u razdoblje za koje su napisani. Na primjer, Židovima koji su živjeli pod Zakonom bilo je zabranjeno jesti meso nečistih životinja, to jest onih koje nemaju razdijeljen papak i koje ne preživaju (Lev 11,3). Ova zabrana nije obvezujuća za kršćane danas (Mk 7,18-19), ali načelo koje se nalazi u njoj podsjeća nas da trebamo izbjegavati moralnu i duhovnu nečistoću.

Bog je obećao Izraelcima da će ih učiniti materijalno uspješnima ako mu budu poslušni (Pnz 28,1-6). Tada je naglasak bio na materijalnim i zemaljskim blagoslovima. Ali danas to više ne vrijedi. Bog ne obećava da će novčano nagraditi našu poslušnost. Umjesto toga, blagoslovi ove dispenzacije su duhovni blagoslovi u nebesima (Ef 1,3).

 

Jedno evanđelje za sve dispenzacije

Iako postoje razlike između različitih vremenskih razdoblja, jedno se nikada ne mijenja: evanđelje. Spasenje je uvijek bilo, sada je i uvijek će biti vjerom u Gospodina. A temelj je spasenja u svakom vremenskom razdoblju dovršeno djelo Kristovo na križu Kalvarije. Ljudi u vrijeme Staroga zavjeta bili su spašeni vjerom u objavu koju im je Gospodin dao. Na primjer, Abraham je bio spašen povjerovavši Bogu koji je rekao da će sjeme tog patrijarha biti brojno poput zvijezda (Post 15,5-6). Koliko je nama poznato, Abraham nije znao mnogo ili uopće nije znao što će se dogoditi na Kalvariji stoljećima kasnije. Ali Bog je znao. A kad je Abraham povjerovao Gospodinu, on je Abrahamu pribrojio vrijednost budućeg djela Kristova na Kalvariji.

Netko je rekao da su sveci Staroga zavjeta bili spašeni “na kredit”. Time se želi reći da su bili spašeni na temelju cijene koju je Gospodin Isus trebao platiti mnogo godina kasnije (to je značenje Rim 3,25). Mi smo spašeni na temelju djela koje je Krist izvršio prije više od 1900 godina. Ali u oba slučaja spasenje je po vjeri u Gospodina.

Moramo se čuvati ideje da su ljudi u vrijeme dispenzacije Zakona bili spašeni držanjem Zakona ili čak žrtvovanjem životinja. Zakon može samo osuditi, ne može spasiti (Rim 3,20). A krv bikova i jaraca ne može odnijeti ni jedan jedini grijeh (Heb 10,4). Ne, Božji put spasenja je po vjeri i samo po vjeri! (vidi Rim 5,1).

Druga točka koju je dobro zapamtiti je sljedeća: kad govorimo o sadašnjem razdoblju kao o razdoblju milosti, time ne podrazumijevamo da Bog nije bio milostiv u prošlim dispenzacijama. Pod time jednostavno mislimo da Bog sada iskušava ljude pod milošću, a ne pod Zakonom. Ova razlika bit će detaljnije objašnjena u sljedećem poglavlju.

Također je važno shvatiti da razdoblja ne završavaju na sekundu točno. Često postoji razdoblje preklapanja ili prijelazno razdoblje. To vidimo u Djelima apostolskim, na primjer – bilo je potrebno neko vrijeme da nova crkva odbaci neke od elemenata prethodne dispenzacije. A moguće je i da će postojati razdoblje između Uzeća i Nevolje tijekom kojeg će se očitovati Čovjek grijeha i kada će biti podignut Hram u Jeruzalemu.

 

Zlouporaba dispenzacija

Nekoliko riječi za kraj. Kao i sve dobre stvari, proučavanje dispenzacija može se zloupotrijebiti. Postoje kršćani koji dovode dispenzacije do tolike krajnosti da prihvaćaju samo Pavlove poslanice pisane iz zatvora kao relevantne za današnju crkvu! Posljedično, ne prihvaćaju krštenje ni Gospodnju večeru zato jer ih ne nalazimo u poslanicama pisanim iz zatvora. Također naučavaju da Petrova poruka evanđelja nije bila ista kao i Pavlova (vidi Gal 1,8-9 kao argument protiv toga). Te ljude ponekad se naziva ultradispenzacionalisti ili bullingeristi (po učitelju E. W. Bullingeru). Njihovo ekstremno shvaćanje dispenzacija treba odbaciti.