Osoba je najbliža svemoćnosti onda kada se moli u ime Gospodina Isusa. Zapravo, čovjek nikada neće biti svemoguć, čak ni u nebu. No, kada se moli u Spasiteljevo ime, to je isto kao da Gospodin Isus moli Oca. U tom smislu molitelj ima jako veliku moć na raspolaganju. Molitva mijenja stvari.

Jedan stari engleski biskup je rekao: „Kad se molim, stvari se događaju. Kad se ne molim, ne događaju se.“

Kad bi kršćani bili toga svjesni! Oni održavaju ravnotežu moći na svijetu. Možda se čine poput bespomoćne manjine, ali uz Boga mogu utjecati na sudbinu država. Razmislite o ovome:

Molitva je razdvajala mora, zaustavljala rijeke, pretvarala kremenite stijene u vodoskoke, gasila požare, zatvarala gubice lavovima, neutralizirala zmije i otrove, vodila zvijezde protiv bezbožnika, zaustavljala mjesečevu putanju, zaustavljala hitro sunce u njegovoj velikoj utrci, razvaljivala željezna vrata, vraćala duše iz vječnosti, pobjeđivala najsnažnije vragove i zapovijedala anđelima da siđu s neba. Molitva je zauzdavala i mijenjala uzavrele ljudske strasti, preusmjeravala i uništavala velike vojske oholih, smjelih i prijetećih ateista. Molitva je dovela jednog čovjeka s dna mora, a drugog je odnijela u nebo u vatrenim kočijama. Što molitva nije učinila?

Nepoznat pisac

Najbolja molitva proistječe iz snažne unutarnje potrebe. Kad je sve u našem životu mirno i dobro, tada nemamo potrebu za molitvom. Međutim, kad se nađemo stjerani u kut, kad smo u nevolji i kad nemamo kamo drugdje pogledati osim prema gore, tada možemo navaliti na nebeska vrata s bujicom molitava. „Samo će žarke molitve dospjeti do Božjeg prijestolja.“

Nepoznat pisac.

Hladne molitve su poput strijela bez vrha, poput mača bez oštrice i poput ptice bez krila: ne prodiru, ne režu i ne stižu do neba. Hladne molitve se zaleđuju i prije nego što stignu do neba.

Thomas Brooks

Ono što je Bogu važno nije pitanje aritmetike naših molitava, odnosno koliko se puta molimo, niti je pitanje retorike, odnosno koliko su nam te molitve rječite. Ne radi se ni o geometriji naših molitava, odnosno njihovoj duljini, niti o glazbi naših molitava, odnosno milozvučnosti našega glasa. Nije stvar ni u metodi naših molitava, odnosno njihovoj uređenosti, pa čak ni u teologiji naših molitava – koliko je dobar njihov nauk. Gorljivost duha je ono što donosi veliku korist.

Biskup Hall

Razmislite o tome. Bog rijetko kada čini bilo što osim u odgovoru na molitvu.

Spurgeon se slaže:

Molitva prethodi milosti. Pogledajmo povijest crkve i vidjet ćemo da velika milost nikad nije dolazila na svijet ako joj nije prethodilo zastupanje u molitvi. Molitva je uvijek predgovor blagoslova.

R. A. Matthews dodaje svoje svjedočanstvo ovoj istini:

Bog je ograničio neke svoje aktivnosti na uslišavanje molitava svojih vjernika. Ako se oni ne mole, On neće djelovati. Možda će nebo htjeti učiniti nešto, ali nebo čeka i potiče zemlju da preuzme inicijativu u izražavanju ove želje, a zatim u želji i molitvi da se to dogodi. Božju volju na zemlji ne provodi nekakvo neumoljivo svemoćno božanstvo koje je „negdje daleko“ i koje poništava ili ignorira čovjekovu volju na zemlji. Naprotiv, Bog je u određenim situacijama namjerno zaustavljao svoju ruku dok je tražio čovjeka, molitelja koji će tražiti da se Njegova volja izvrši na zemlji u toj određenoj situaciji.

Molitva pokreće Boga da učini stvari koje inače ne bi učinio.

Ovo je jasno iz Jakovljeve 4,2; 5,16: „Nemate jer ne molite… Mnogo može molitva pravednika ako je žarka.“
Ovo u potpunosti raspršuje svaku ideju o tome da nas molitva samo dovodi u pokornost onome što bi Bog i inače učinio. Bog uvijek uslišava molitve točno onako kako bismo ih mi uslišali kad bismo imali Njegovu mudrost, ljubav i moć. Ponekad je odgovor upravo ono što smo tražili; ponekad će nam Gospodin reći da čekamo, a ponekad će reći da to što tražimo nije dobro za nas. Istinita je izreka: „Bog ne čini niti dopušta da se učini ništa osim onoga što biste i sami učinili kad biste znali kraj svega kao što ga on poznaje.“

Netko će prigovoriti: „A što je sa spasenjem voljenih osoba? Mi se molimo za njih, ali ne obraćaju se.“ Vjerujem da Bog na neki način govori nespašenim osobama za koje se molim. Možda će joj netko dati traktat ili će mu govoriti o Gospodinu. Možda će čuti kršćansku emisiju na radiju ili televiziji. Ili će možda Bog na tajnovit način potaknuti savjest osobe. Bog govori, ali ne spašava ljude ako oni to ne žele. On je u svojoj suverenosti dao čovjeku slobodnu volju u tom pitanju. Bog neće napučiti nebo ljudima koji ne žele biti ondje.

Božje djelo se u najvećoj mjeri vrši u molitvi. Pogledajmo sjajan komentar R. A. Matthewsa o tome:

Molitva je sječivo u svakom djelu koje Bog čini. Nije u pitanju dodatna duhovna raketa koja treba pokrenuti neki dobronamjeran posao. Molitva je djelo i djelatna moć svake duhovne službe. Ona bi trebala biti središnji pokretač.

Duhovna povijest misije ili crkve ispisana je u njenome molitvenom životu. Izričaj zajedničkog života ne mjeri se statistički, već dubinom molitve. Program propovijedanja, poučavanja, služenja, određivanja ciljeva, usvajanje novih tehnika dvadesetog stoljeća, seminari o upravljanju vremenom i administrativnim procedurama dobre su stvari, međutim, u Božjem gospodarstvu su učinkovite i produktivne isključivo ako su podređene molitvi.

Molitva nam treba činiti radost. Tako je bilo s apostolom Pavlom koji je u Filipljanima 1,4 rekao: „Svaki put u svakoj svojoj molitvi molim za vas sve“. Prema Donaldu Englishu, ovo nije uobičajeni stav prema molitvi.

Koliko se ovo razlikuje od mnogih udžbenika o molitvi kao dužnosti, o molitvi kao disciplini, rutini, obredu. Pavao govori: „Oprostite, ali ja se volim moliti.“ Što ima loše u uživanju u molitvi? Znam da ima dana kad ona mora biti stvar discipline i rutine, ali zar ne smijemo osjetiti toplinu Duha dok se molimo, zbog čega će nam molitva pričinjavati radost?

Molitva nas vodi u visine na kojima se razumu vrti u glavi. Ona se često bavi sferom nemogućeg i ostvaruje ga.

Od molitve se i najcrnji oblaci povlače.
Ona se penje po ljestvama što ih je Jakov vidio,
provodi vjeru i ljubav u djelo,
donosi nam svaki blagoslov odozgor.
Kad ne molimo, tad se ne borimo.
Od molitve se kršćaninov oklop sjaji.

A Sotona drhti kada vidi i najslabijeg kršćanina na koljenima. Wm. Cowper

Netko je rekao: „Svoju učinkovitost mjerim prema broju ljudi koji se mole za mene.“ Molitva dolazi k Ocu po Sinu (Ef. 2,18).

U Otkrivenju 8,1-4 vidimo Gospodina Isusa kao Anđela sa zlatnim kadionikom. Kad naše molitve dođu do Njega, On im dodaje kâd i prinosi ih na zlatni žrtvenik ispred prijestolja. Kâd je miris Njegove osobe i Njegova djela. Kad naše molitve dođu k Bogu, sva je prljavština uklonjena i molitve su apsolutno savršene.

Molitva je važnija od službe. „Bog smatra molitvu i zajedništvo važnijima od rada. Nebeski Mladoženja ne unajmljuje slugu, nego se udvara ženi“. Nepoznat autor

Dajemo slavu Bogu veličinom svojih molitava. Jedan prosjak je zamolio Aleksandra Velikog da njemu daruje imanje, njegovoj kćeri miraz, a sinu obrazovanje.
Kad su Aleksandra pomoćnici prekorili zbog toga što je uslišao sve čovjekove molbe, Aleksandar je odgovorio: „Dosta mi je svih onih koji od mene traže zlatnik. Ovaj bezobrazni prosjak se ponio prema meni kao prema kralju i tražio je nešto veliko.“

Trebamo tražiti velike stvari:
Dolaziš pred Kralja.
Donesi mu velike molbe.
Jer Njegova je ljubav i moć takva
da nikad ne možeš tražiti previše.

John Newton

Naše molitve su često suviše slabašne, kao što to kaže ova pjesma:
Da si živio dok je Krist bio na zemlji
i da si sreo dragoga Spasitelja,
što bi od Njega tražio,
ako bi bio potpuno slijep?
Dijete je razmislilo i odgovorilo,
„Pretpostavljam da bih, bez sumnje,
zamolio da mi Gospodin da psa na lancu
koji će me svakog dana voditi.“
Koliko često u našim nevjernim molitvama,
posramljeno i iznenađeno priznajemo
da smo samo tražili psa na lancu,
a mogli smo dobiti otvorene oči.

M. Calley

Kad stignemo u nebo, bit će nam žao što se nismo više molili.