Blog

Bild_2024-02-14_155408763

Naslov ovog poglavlja zapravo je samo lijep način da se kaže: „Slažite se s drugim ljudima.“ To je jedan od najvećih problema u kršćanskom životu. On naveliko vreba kod kuće i u crkvi, na domaćem i na stranom terenu. Ovaj problem pogađa ljude svih rasa, naroda i kultura. Na to je Will Rogers mislio kad je rekao: „Glavni problem na ovom svijetu su ljudi.“

Ne moramo ni naglašavati da u ovakvom poglavlju ne možemo obraditi cjelokupnu tematiku. Trebala bi nam knjiga debela poput telefonskog imenika da bismo to uopće pokušali. Stoga ćemo se ograničiti na nekoliko pozitivnih postupaka koje možemo poduzeti, kao i postupaka i stavova koje trebamo izbjegavati.

Kad se ophodite s drugima, pokušajte misliti na njihove vrline, a ne na mane. Ako su u pitanju vjernici, nastojte vidjeti Isusa u njima.

Biskup Whipple iz Minnesote, apostol Indijancima, rekao je: „Trideset godina se trudim vidjeti Kristovo lice u ljudima koji se razlikuju od mene.“

 

Ne traži mane dok ideš kroz život,

a kad ih ipak pronađeš

mudro je i ljubazno malčice se praviti slijep

i tražiti vrlinu iza njih,

jer i u najtmurnijoj noći postoji tračak svjetla

koji se krije negdje u sjeni,

daleko je bolje loviti zvijezdu

nego pjege što na suncu stoje. (Ella Wheeler Wilcox)

 

Umjesto da se bavimo nedostacima drugih, trebamo se usredotočiti na njihov potencijal. Ono što mogu postati veće je od onoga što su sada. Moramo imati na umu da svi mi imamo mane i propuste. Ne smijemo očekivati savršenstvo ako ga i sami nismo u stanju postići. Isus je prihvaćao svoje učenike takve kakvi su bili te je gradio na tome. On nije zahtijevao da najprije postanu duhovni divovi kako bi mogao raditi s njima. Možemo prihvaćati ljude kao ljude, ne prihvaćajući nužno njihove postupke. Dale E. Galloway je rekao:

Mnogi od nas nikada ne nauče razlikovati odobravanje ponašanja i prihvaćanje osobe. Kad govorim o bezuvjetnom prihvaćanju osobe, ne govorim o tome da trebate prihvaćati njezine stavove ili postupke. Trebate voljeti osobu takvu kakva ona jest, unatoč njezinim manama.

Mudro je tolerirati raniji život ljudi, njihove različite sposobnosti i iskustva, različite razine njihove duhovne zrelosti. Tolerirat ćemo tako što ćemo ublažiti bilo kakvu svoju kritiku ili se u potpunosti suzdržati od kritike. Ponekad nam ljudi stanu na žulj zato što im je teško u tom trenutku. Isplati se biti strpljiv i suosjećajan. Trebamo imati poštovanja prema različitostima koje je Bog dao svome narodu. Postoji samo jedno tijelo, Kristovo tijelo, ali mnogo je udova, i ne postoje dva jednaka. Pokušajte zamisliti kakav bi to dosadan svijet bio kad bi svatko bio poput vas. To će vam pomoći da prestanete pokušavati smjestiti svakoga u svoj kalup.

Skloni smo suditi ljude prema vanjštini. Ako netko lijepo izgleda, automatski pretpostavljamo da je dobar. James Dobson kaže da je ljepota zlatnik ljudske vrijednosti. On nadalje objašnjava da to tako ne smije biti, ali da vrlo često jest.

Mlada dama koja se kanila udati za Mozarta razočarala se zato što je bio nizak, te je kasnije našla zgodnijeg muškarca, visokog i privlačnog. Nakon što se Mozart proslavio, dama je požalila zbog svoje odluke. Rekla je: „Nisam ništa znala o veličini njegova genija. Jedino što sam vidjela bio je nizak čovjek.[1]

Prije nego li donesemo sud o nekome, moramo ga upoznati. Brzopletost je opasna. Moramo li pogriješiti, bolje je da pogriješimo zbog prevelike milosti.

Nikada ne smijemo donositi prosudbe dok ne saznamo sve činjenice. John Wesley je imao negativan stav prema nekom čovjeku jer ga je smatrao škrtim. Kad je jednom prilikom Wesley vidio da je čovjek stavio nešto malo novca u košaricu, otvoreno je kritizirao jadnika.

Kasnije je taj čovjek objasnio Wesleyju da živi samo od pastrnjaka i vode. Čini se da je prije obraćenja upao u vrlo velike dugove. Sada je štedio na svakom novčiću kako bi mogao isplatiti vjerovnike.

„Krist je od mene učinio poštenog čovjeka“, rekao je, „pa uz sve dugove koje moram otplatiti mogu dati tek par šilinga više od svoga desetka. Moram izravnati račune sa svojim svjetovnim susjedima i pokazati im što Božja milost može učiniti u srcu čovjeka koji je nekad bio nepošten.“ Što je Wesley drugo mogao nego ispričati se čovjeku kojega je tako nepravedno kritizirao.[2]

Dobro je misliti na tuđe dobro, a ne na našu vlastitu korist. Ne smijemo se „služiti“ ljudima, odnosno iskorištavati, manipulirati njima ili koristiti ih radi ostvarivanja vlastitih ciljeva. „Bog nas je stvorio kako bismo voljeli ljude i koristili stvari, ali problem je u tome što mi volimo stvari, a koristimo ljude“ (nepoznat autor).

Zamolite Gospodina za posebnu strpljivost u ophođenju s ljudima teških karaktera. Isto tako, morate biti realni i shvatiti da vjerojatno ima ljudi s kojima nećete moći glatko surađivati. Čak su se i Pavao i Barnaba razišli u službi za Gospodina.

Pavao nam nalaže da moramo smatrati druge boljima od sebe. To ne znači da su svi boljeg karaktera od nas. Međutim, to znači da trebamo živjeti za druge, a ne za sebe. Trebamo stavljati tuđe interese iznad svojih, i postupati prema ljudima onako kako se Gospodin Isus ponio prema nama.

Kad se susrećemo s ljudima, trebamo im dati do znanja da smatramo naš susret značajnim. Imam prijatelja koji pozdravlja ljude, čak i neznance, tako srdačno i poletno da im to uljepšava dan.

Trebamo se potruditi da upoznamo neznance. Ako nam je to teško, možda ćemo se morati prisiliti. Neka naše predstavljanje bude kratko, a zatim postavljajmo pitanja iz iskrenog zanimanja.

Isus se predstavio Samarijanki tako što je tražio uslugu od nje (Iv. 4,7).

Siguran način da dokažemo svoje zanimanje za druge jest pamćenje njihova imena. Elisabeth Elliot je napisala:

Kažu da je najslađi zvuk na bilo kojem jeziku zvuk vlastitog imena. Ljudi koji se bave odnosima s javnošću znaju koliko je važno oslovljavati ljude po imenu. Zovemo li ljude uopće po imenu, i koje ime koristimo, iznimno je važno, jer to često otkriva naš stav prema toj osobi.

Često se izgovaramo i žalimo kako ne pamtimo imena. To je obično izvlačenje i neistina. Pamtimo ono što smatramo važnim. Vrlo često je potrebno samo zapisati imena ljudi kako bismo ih upamtili. Sjetimo se savjeta Olivera Cromwella: „Preklinjem vas blagim milosrđima Kristovim da uzmete u obzir mogućnost da niste u pravu.“ Ta mogućnost se pojavljuje vrlo često. Kad do nje dođe, ne smijemo biti preponosni da bismo rekli: „Pogriješio sam. Žao mi je. Oprosti mi, molim te.“ Ljudi se klone mudrijaša i pametnjakovića. Ugodnije im je u blizini onih koji priznaju da im je znanje konačno i da su u stanju pogriješiti. Kad nam se netko ispriča, trebamo mu reći da mu je oprošteno. Ne smijemo hiniti kao da nije nužno ispričavati se. Osoba se vjerojatno dugo mučila i trudila kako bi se pokajala, i sada želi čuti da joj je oprošteno.

Trebamo gledati osobu u oči, ali ne zuriti. Ako prilikom razgovora s nekim naš pogled odluta, djelovat će kao da i naš um čini isto. S druge strane, fiksirani pogled može uznemiriti osobu s kojom razgovaramo.

Mnoge današnje knjige govore o toplini i prijateljstvu koje iskazuje dodir: bio to čvrsti stisak ruke, zagrljaj ili poljubac. Ovo je, dakako, istina. Pavao je naložio Korinćanima: „Pozdravite jedan drugog svetim cjelovom“ (1. Kor. 16,20). Međutim, ovo moramo uravnotežiti činjenicom da ukoliko poljubac nije svet, on može dovesti do snažne kušnje i spolnoga grijeha. Isto tako trebamo uvažiti činjenicu da neki potpuno opravdani oblici dodirivanja mogu djelovati zlo u našem društvu i da ih zato treba izbjegavati (1. Sol. 5,22).

U susretima s drugima ne smijemo biti preosjetljivi. Ima ljudi koji će se uvrijediti i naljutiti na najmanju provokaciju. Nemaju smisla za humor. Ljute se radi primjedbi koje uopće nisu ponižavajuće. Kršćanin mora naučiti imati „debelu kožu“.

Zamolio sam Gospodina da mi oduzme pretjeranu osjetljivost koja krade duši radost i mir i koja razbija zajedništvo. (Nepoznat autor)

 

Način na koji prihvaćamo kritike otkriva naš karakter i razinu naše duhovne zrelosti. Moramo biti svjesni da imamo osobenosti, ekscentričnosti i druge navike koje smetaju ljudima. Imamo bezbroj mana i propusta. Stoga trebamo ponizno prihvaćati kritike i učiti iz njih. Trebamo reći: „Brate, drago mi je što me ne poznaješ još bolje, jer bi u tom slučaju imao puno više materijala za kritiziranje.“

Ponekad su kritike neopravdane. Tada trebamo pozorno saslušati i prepustiti Gospodinu da nas osveti. Trebamo ga moliti da nam ne dopusti da postanemo hladni, ogorčeni i cinični unatoč bilo kakvim kritikama koje su usmjerene protiv nas i On će to učiniti.

Ljudi vole vesele, pozitivne i optimistične prijatelje. Nemojte biti mrgudi. Poznajem ljude koji su toliko zračili da se pri njihovom ulasku u sobu činilo kao da se svjetlo upalilo. To je dobar primjer na koji se treba ugledati.

Jedan od najvećih krivaca u ophođenju s drugima jest jezik. O tome smo dosta govorili u poglavlju o kršćanskom izražavanju, stoga nema potrebe ponavljati.

Kada netko služi kao starješina, đakon, predsjednik odbora, povjerenik ili član odbora, treba posvetiti osobitu pozornost međuljudskim odnosima. U pitanjima od temeljnog značaja, mora postojati potpuna jednoglasnost. Nema diskusije o najbitnijim doktrinama kršćanske vjere, kao ni o pitanjima dobra i zla. U manje važnim pitanjima mogu postojati određeni kompromisi. Tada kompromis ne mora značiti ništa loše. Moramo biti voljni diskutirati, dogovarati se i u konačnici se držati dogovora sklopljenog unutar grupe.

Netko tko uvijek mora istjerati svoju pravdu i tko misli da je njegov sud nepogrešiv ne smije se nikako priključivati skupini koja određuje smjernice. Takav je u stanju razoriti Božje djelo svojim žestokim stavovima o svemu i svačemu i tvrdoglavom nepopustljivošću. Pavao upozorava da će Bog razoriti one koji razore lokalnu crkvu (1. Kor. 3,16-17).

Gospodin Isus je bio blizak ljudima, podnosio je svakakve karaktere i bio ljubazan prema svima. On je naš primjer. Što smo mu sličniji, to ćemo vještiji biti u umjetnosti slaganja s drugima.

Zaključit ću s tri smjernice pomoću kojih ćemo održati mir u dolini:

  • Podnesimo ostavku na mjesto upravitelja svemira. Dopustimo Gospodinu da ga vodi.
  • Ne možemo živjeti živote drugih ljudi umjesto njih. Nemojte ni pokušavati.
  • Najnepoželjniji savjet je onaj koji nitko ne traži. Sačekajte da netko zatraži vaš savjet.

[1] Bosch, H. G., Our Daily Bread, Grand Rapids, MI: Radio Bible Class, 17. kolovoza 1992.

[2] Bosch, H. G, Our Daily Bread, Grand Rapids, MI: Radio Bible Class, nedjelja 17. kolovoza.

Odgovori