Blog

Bild_2024-02-02_165423595

Čak i u tišini June Sims je nastavila služiti svom mužu dok je čekala da Bog odgovori na njezine molitve.

Piše: Mary May Larmoyeoux

Dvadeset godina njihov brak i obitelj činili su se čvrstima. June i Lamar Sims odgojili su svoju djecu u crkvi i pohađali seminare o roditeljstvu. Ali dobar život počeo se rušiti kada je njihova zaručena kćerka otkrila kako je trudna.

„To je zaista šokiralo Lamara“, prisjeća se June. „Mislio je da se tako nešto neće dogoditi našoj djeci.“

Lamar je postao ljut na Boga. Prestao je odlaziti u crkvu, nije htio moliti prije jela i maknuo je slike misionara s našeg hladnjaka.

Neočekivana trudnoća pokrenula je niz kriza u Lamarovom životu. Sljedećih nekoliko godina imao je operaciju kralježnice, ugradio je dva umjetna kuka, izgubio je svoj posao i bio prisiljen da ode u invalidsku mirovinu. K tome, jedno dijete je pobjeglo od kuće, a druga kćer je prolazila kroz nekoliko godina buntovništva.

Lamarova ljutnja i gorčina su se intenzivirale i za June je postajalo sve teže biti u njegovoj blizini. Nije mu mogla ugoditi ničime što bi rekla ili učinila.

Nakon 34 godine braka, Lamar je rekao da želi razvod. „Ne volim te. Ne trebam te. Ne želim te“, rekao je svojoj ženi.

Ali June je još voljela Lamara i nije htjela da njihovom braku dođe kraj. Kada mu je odbila dati razvod, on je rekao: „Onda me samo pusti na miru.“

I tako su June i Lamar nastavili živjeti u istoj kući, ali nisu razgovarali.

I tako tri godine.

Photo Credit: Ed Yourdon via Compfight cc

Photo Credit: Ed Yourdon via Compfight cc

„Mislili su da sam luda“

Tijekom tih godina u tišini, Lamar i June su komunicirali putem poruka koje su si ostavljali na vratima hladnjaka. Iako Lamar nije htio imati odnos sa svojom ženom, tražio ju je da mu i dalje nastavi kuhati. Tako bi June, nakon što bi se vratila s posla, skuhala večeru za njega i zatim jela svoj obrok u svojoj spavaćoj sobi. To je tako funkcioniralo gotovo dvije godine kada je Lamar rekao kako više ne želi da mu June kuha.

June je nastavila prati Lamarovu odjeću, kositi travu u dvorištu i služiti mu na druge načine kako ne bi postala ogorčena. „Moj jadni tata bi došao k meni i jednostavno plakao. ‘June zašto si to radiš?’“ Njezini roditelji i djeca (koja su sada bila odrasla) su je moliti da se razvede od Lamara. Bojali su se da je u opasnosti i vidjeli su je kako živi u jadu i bijedi.

„Mislili su da sam jednostavno luda što to radim“, kaže June. „Rekli bi stvari poput: ‘Bog ne želi da tako patiš’ ili ‘Bog ne radi na taj način’ ili ‘Bog ti je dao zdrav razum.’“ Iako je shvaćala kako njezina obitelj ima dobre namjere, njihovi su komentari stavljali dodatni pritisak na nju. Znala je da treba ugoditi Bogu i vjerovala je kako on želi da ostane u braku.

Kako se June povukla u svoju spavaću sobu, bila je sama s Bogom i njegovom Riječi.„Bila sam u njegovoj školi“, kaže ona, „i imala sam uši da čujem. Bog je na meni obavljao proces obrezivanja i pročišćavanja.“

U početku je mislila kako su svi njezini bračni problemi samo Lamarova krivnja, ali kako se okrenula Bogu vidjela je kako je zapostavila svoga muža. „Nisam ga stavila na prvo mjesto“, kaže June. „Stavila sam djecu ispred njega… i crkvu.“ Također kaže kako mu nije iskazivala dovoljno poštovanja. Shvatila je kako je očekivala od njega da je usreći dok istinska sreća dolazi samo od Boga.

„Drži me na vatri…“

Kako su se tjedni pretvorili u mjesece, June se više nije toliko fokusirala na to da zadobije Lamarovu ljubav i poštovanje, već je dopuštala Bogu da ju oblikuje na svoju sliku. Vodila je dnevnik i u jednom od zapisa piše:

Neću te tražiti da skratiš dane moje nevolje ako ti dani znače da ću te bolje upoznati. Ako to znači da me ti mijenjaš, drži me na vatri sve dok tvoje djelo u meni ne bude dovršeno… Samo mi daj milosti i snage da ostanem vjerna i odana tebi kako bih te proslavila. Želim naučiti sve što me ti želiš podučiti. Ne želim da ovo bude prokockano vrijeme.

Jednom drugom prilikom napisala je: Gospodine, ne mogu promijeniti ovog čovjeka, ali mogu promijeniti sebe.

Kada bi se zatekla da razmišlja o tome što je Lamar učinio kako bi je razljutio, odmah bi počela slaviti Boga na glas. Naposljetku je prihvatila činjenicu da Lamar možda nikada neće biti dio njezinog života i da joj je Bog dovoljan.

Nakon tri godine, Bog je imao zadnju lekciju za June: rješavanje neopraštanja. Često si je u svom umu zamišljala kako će reći Lamaru kako ju je povrijedio. „Oprostila sam mu“, kaže, „i otpustila krivnju.“

Nedugo nakon toga, progovorila je s Lamarom i pitala ga mogu li nabaviti neke sigurnosne svjetiljke na plin. On je jednostavno odgovorio: „Ne.“ A buduće da su razgovarali rekla mu je da ga još uvijek voli i da nije mislila stvari koje je izgovorila u ljutnji.

Lamar je oštro odgovorio: „June, ti misliš da će se stvari popraviti, ali neće.“

Ali June je osjetila da se nakon tog razgovora nešto promijenilo. Osjetila je neku mekoću kod svog muža.

„June, ako imaš vremena, dođi ovamo na minutu“

Nekoliko dana nakon njihovog kratkog razgovora, Lamar joj je ponovo nešto rekao. Upitao ju je bi li ona i njezin otac raščistili obronak brda na njihovom imanju gdje je planirao posijati travu za jelene. „Znala sam da mi neće zahvaliti na tome“, rekla je, „ali učinila sam to kao da Gospodinu činim.“ I zaista, nakon što su June i njezin otac raščistili teren, Lamar nije pokazao nikakve znakove zahvalnosti.

Oko šest tjedana nakon toga, June je ostala zapanjena kada je čula Lamara kako kaže: „June, ako imaš vremena, dođi ovamo na minutu.“

Nastavio je: „Razmišljao sam. Znam da sam rekao stvari koje su te povrijedile i da si ti rekla stvari koje su mene povrijedile, ali ako želiš, spreman sam pokušati.“ June je rekla kako je željela volja učiniti sve da njihov brak funkcionira iako je on rekao da ne zna hoće li je ikada ponovo voljeti. „Nije prošlo niti dva tjedna i on mi je počeo govoriti draga i govoriti mi da me voli“, kaže.

June se namjerno usredotočila na njegove kvalitete i kaže da je to revolucionaliziralo njihov brak. „Činilo se gotovo kao da se natječemo“, kaže, „da vidimo tko će biti bolji u tome.“ Što je više poštovanja ona iskazivala Lamaru, to joj je on više želio iskazati ljubav. Također se pobrinula da Lamar zna koliko ga ona cijeni.

„Ne mogu vjerovati da se u svojim šezdesetim godinama toliko zabavljamo“

Godine koje su uslijedile za Simsove su bile slatke. „U potpunosti smo uživali u našem zajedničkom vremenu“, kaže June. „Šetali smo i razgovarali.“ Zajedno su se vozili u kolicima za golf po svom imanju od 60 hektara i šetali ruku pod ruku kroz šumu. June opisuje kako je Lamar postao strpljiviji, nježniji i imao više razumijevanja – u svakom pogledu drukčiji. U jednom trenutku Lamar je rekao: „Ne mogu vjerovati da se u svojim šezdesetim godinama toliko zabavljamo.“

„Neprestano mi je govorio da me voli i svake večeri prije nego bismo otišli u krevet rekao bi mi: „Zaista cijenim sve što činiš.“

Dvadeset i prvog lipnja 2004. June i Lamar su obnovili svoje bračne zavjete u pastorovom domu – baš kao što su učinili i prije 41 godinu. „Bila sam u suzama“, kaže June, „a i on isto jer, bilo je toliko posebno da smo to mogli ponovo učiniti.“

U lipnju 2006.godine Lamar je ostao bez daha na putu od svog parkiranog kamioneta do kuće. Na Junin nagovor, otišao je liječniku koji ga je poslao onkologu. Onkolog mu je dijagnosticirao rak slezene.

„Liječnik je rekao da moraju izvaditi slezenu“, kaže June. „Bila je šest puta veća nego što bi trebala biti.“ Nekoliko tjedana nakon toga, Lamaru su izvadili slezenu, ali pojavile su se druge komplikacije i kako kaže June: „Od tuda je sve krenulo nizbrdo.“ Lamar je umro od upale pluća samo šest mjeseci nakon prvog posjeta onkologu.

„Pitam se zašto mi te je Bog dao“

Uvidjevši da mu je preostalo još malo vremena, Lamarova kćer Carol imala je ozbiljan razgovor s njim. „Znam da znaš kako su svi grešnici“, rekla je, „ i da trebamo Isusa jer je on jedini put u nebo.“ Rekla mu je da zazove Isusa u svoj život ako ima ikakvih sumnji. Kako nije mogao govoriti, samo je kimnuo.

Iako nije sigurna kada je Lamar zaista prihvatio Krista, June ima mir u pogledu njegova spasenja. Tijekom posljednje godine svoga života, rekao je June kako bi ju znao gledati kako spava. „Pitao sam se zašto mi te je Bog dao“, rekao je. Sljedećeg jutra je to ponovio. „Jednostavno se pitam zašto mi te je Bog dao.“

„Ja sam postavila Bogu isto pitanje“, kaže June, „mislim da zato da bismo se spasili.“

Tijekom Lamarovih posljednjih sati života, June i njihovo četvero djece sjedili su u njegovoj bolničkoj sobi i pjevali, počevši od Divne milosti i dalje sve himne čijih riječi su se mogli prisjetiti. Čitali su mu Pismo i prisjećali se dobrih vremena i svega u čemu su zajedno uživali.

June se sjeća kako se nagnula i šapnula Lamaru u uho kako ga voli i kako cijeni sve što je učinio za nju. On je kimnuo glavom.

Lamar je izdahnuo u 4:30 u ponedjeljak 22. siječnja 2007., samo pet mjeseci nakon što je prvi puta posjetio onkologa.

„Ne želimo propustiti ono što nas Bog želi podučiti, čak ni u teškim vremenima.“

June je zahvalna na tome da se nije razvela od Lamara… a isto tako su i njezina djeca i unuci.

U jednom periodu njezina kćer Wanda i njezin muž su živjeli odvojeno: „Željela sam napustiti brak“, kaže Wanda. Ali tada se sjetila kako bi joj June rekla da ostavi svoje osjećaje postrani i traži ono što Bog želi od nje.

„Budući da je moja mama mogla proći ono što je prošla s tatom“, kaže ona, „znala sam da će i meni Gospodin dati snagu da uspijem sa svojim mužem.“ Wanda danas ima snažan brak i zasluge za to pripisuje primjeru koji je vidjela kod svoje majke.

Junina i Lamarova najmlađa kćer Shirley kaže kako joj je vjernost njezine majke promijenila život. „Bog je to upotrijebio kako bi me doveo u osobni odnos sa sobom“, kaže, „da se počnem obračunavati s ljutnjom i gorčinom i da poveže mene i moga muža… u suštini da okrene moj život za 180 stupnjeva.“ Shirley kaže da joj je primjer njezine majke pokazao da na svoj brak treba gledati kao na doživotni savez.

Junina djeca su vidjela što je Bog učinio u životima njihovih roditelja i teže da budu ono što Bog od njih želi. Svi oni kažu: „Ne želimo propustiti ono što nas Bog želi podučiti, čak i u teškim vremenima.“

Tijekom posljednjih sedam godina njihovog braka, djeca su Lamaru i June iznova i iznova govorila kako im je drago da su njihovi roditelji još uvijek zajedno. Nakon što je Lamar umro, svi zajedno su poslali mami poruku: „Hvala ti što si bila ustrajna i pokazala što je prava ljubav.“

„On je bio začin mog života“

Danas June s ljubavlju čuva pismo koje joj je Lamar dao nedugo prije svoje smrti. Napisao je: „Želim ti zahvaliti na svim divnim godinama. Riječi ne mogu opisati što zaista osjećam. Naša ljubav samo raste i raste.“

U prosincu 2007. June je poslala Božićno pismo svojim prijateljima i obitelji u kojem je opisala što je Bog učinio u njezinom životu i braku. „Posebno tijekom tih sedam godina Lamar i ja smo imali tako dubok, strastven odnos“, napisala je. „On je bio moja srodna duša, moj ljubljeni, moj najbolji prijatelj. Bio je začin mog života. Nasmijavao me.“

„Dani i mjeseci nakon Lamarove smrti bili su posebno teški. Tišina je ubijala. Nedostajalo mi je (još uvijek mi nedostaje) da ujutro čujem kako mi kaže: „Volim te, draga“, ili navečer, „Hvala ti za sve što činiš“, ili „ Najbolje što sam ikada učinio je da sam se oženio tobom.“

Njezin muž nije razgovarao s njom – tri godine

Odgovori