Blog

00e7056ec788d5b42162a6c13dbba43c_M

Zapravo ništa ne može biti dalje od istine. Koje god mjerilo odabrali, Biblija se ističe među svim ostalim knjigama svih vremena. Promotri sljedeće:
Biblija je prva knjiga ikad tiskana na tiskarskom stroju. Godine 1454. Johannes Gutenberg pretvorio je prešu za vino u tiskarski stroj te tiskao Bibliju. Tako je jedan od najvažnijih izuma smišljen s namjerom da se promiče čitanje i dostupnost Biblije.


Od toga dana 1454. godine, Biblija je ostala najčešće izdavana knjiga svih vremena. Godine 1930. tiskana je milijardita Biblija, što se danas ponavlja svakih pet godina.
Usporedimo to s nevjerojatnim uspjehom knjiga o Harryju Potteru, koje su u ljeto 2000. godine oborile sve rekorde izdavaštva prodajom 3,8 milijuna primjeraka u prvom tjednu prodaje. A ipak, više od 3,8 milijuna primjeraka Biblije tiska se i distribuira svakog tjedna – tjedan za tjednom, mjesec za mjesecom, godinu za godinom, desetljeće za desetljećem. Nikada nije postojala neka druga knjiga poput ove!

Biblija je prevedena na više od 2400 jezika i dijalekata, a taj broj svakog mjeseca raste. Druga najčešće prevođena knjiga svih vremena je Dnevnik Anne Frank, koja je dostupna na 67 jezika. Biblija se opet ističe među svim drugim, ikad napisanim knjigama.

Izvor nadahnuća

Biblija je nadahnula mnoga velika znanstvena postignuća. Unatoč navodnom sukobu između znanosti i religije, Biblija je poslužila kao nadahnuće velikim znanstvenicima kao što su Blaise Pascal, Charles Babbage, Galileo, Michael Faraday, Robert Boyle, Lord Kelvin, Johannes Kepler, Joseph Lister, Samuel Morse, Matthew Maury, Isaac Newton i Carl Von Linnaeus. Popis je gotovo beskrajan.
Biblija je nadahnula mnoge društvene pokrete. Napori da se osigura visoko obrazovanje, proširi pismenost, ukine robovlasništvo, dodijele ljudska prava i osigura skrb za siromašne i potlačene svoj temelj nalaze u Bibliji. Biblija je nadahnula velike korake naprijed u politici.
Bilo da se radilo o borbi protiv inkvizicije ili o svrgavanju komunizma u Istočnoj Europi, Biblija je često igrala glavnu ulogu u širenju slobode.
Biblija je temelj našeg moralnog, etičkog i pravnog sustava. Deset zapovijedi, “zlatno pravilo”, Propovijed na gori i poglavlje o ljubavi (1. Korinćanima 13 – “Ljubav je velikodušna, dobrostiva je ljubav…”) daju nam jednostavan, ali dubok temelj za moralno ponašanje kakvog ne nalazimo drugdje.
Biblija je najprogonjenija knjiga svih vremena. I nisu samo vlade progonile ljude zbog vjere u Bibliju, već je postojalo i vrijeme kad je crkva na lomači spaljivala ljude kod kojih je pronađena Biblija!
Više vremena, novaca i truda je uloženo u osporavanje Biblije od bilo koje druge, ikada napisane knjige, a ipak danas u Bibliju vjeruje više ljudi nego u bilo kojem drugom trenutku povijesti.
Više nego u ijednoj drugoj knjizi, ljudi u Bibliji nalaze duhovnu utjehu, vodstvo i mir. Ona je bila izvor snage, života i obnove mnogima. Nesumnjivo je utjecala na veći broj ljudi od bilo koje druge, ikada napisane knjige.
Naravno, to što je Biblija poznata i utjecajna ne čini je istinitom. Ali daje joj vjerodostojnost kakvu ne možemo naći u drugim knjigama. Bez obzira kako se okrene, moraš zaključiti da je Biblija više od “samo još jedne knjige”. Ona je zapravo najfascinantnija i najutjecajnija knjiga ikada napisana.

 Wissentschaftler

Tko je napisao Bibliju?

Biblija je zapravo zbirka 66 knjiga (39 starozavjetnih i 27 novozavjetnih). Pisalo ju je oko 40 različitih pisaca koji su živjeli i pisali tijekom razdoblja od 1500 godina. Pisci su se bavili različitim poslovima: jedan je bio kralj, drugi pastir, a treći liječnik. Neki od njih bili su ribari, povjesničari, proroci i teolozi. Među njima je i službenik porezne uprave (Matej, poreznik)!
Neki dijelovi Biblije napisani su u vremenima kad su njihovi pisci prolazili teška vremena (bili su u zatvoru, u velikoj patnji, suočeni sa smrću), dok su drugi napisani na vrhuncu njihova života (nakon pobjede u bici, na svadbi, pri rođenju djeteta).
Biblija je napisana na tri jezika: Stari zavjet pisan je uglavnom na hebrejskom s kraćim dijelovima na aramejskom, dok je Novi zavjet napisan na grčkom.
Većina biblijskih pisaca nikada nije upoznala druge pisce Biblije. Međutim, Biblija se čita kao cjelovita priča koja govori o odnosu između Boga i njegovog naroda. Gotovo se čini kao da ju je napisao samo jedan pisac. I doista, ako si to pomislio, u pravu si, jer se iza tih četrdeset ljudskih pisaca krije stvarni pisac Biblije – Bog.
Tako barem tvrde pisci Biblije. U više od 2000 slučajeva ispred svojih tvrdnji stavljaju komentar: “Ovako govori Gospodin.” O sebi govore kao o prorocima, Božjim glasnogovornicima. Djelovali su tako kao da im je povjerena veličanstvena odgovornost prenošenja Božje poruke svijetu.
Ali je li to doista bilo tako? Nisu li možda samo imali dobre namjere, a zapravo bili u zabludi? Možda su bili obični prevaranti – lažljivci, a ne proroci? Ili su možda bili, kako sami tvrde, ljudi koje je Bog odabrao da dosegne čovječanstvo kojeg smo dio i ti i ja?
Osobno, sreo sam samo nekoliko ljudi koji vjeruju da su ti pisci namjerno lagali. Njihovi zapisi nadahnuli su najviše standarde poštenja i iskrenosti u drugima, što bi bilo krajnje nevjerojatno da se radi o bandi lažljivaca! Osim toga, izgleda da su shvaćali težinu onoga što su tvrdili za sebe da jesu. Živjeli su u kulturi u kojoj nije postojala veća obaveza od obaveze čašćenja Boga. Lažno tvrditi da si prorok smatralo se zločinom koji se kažnjavao smrću. Prihvatili su svoj poziv u dubokoj poniznosti, svjesni svoje odgovornosti.
Jesu li imali dobre namjere, a ipak bili u zabludi? Očito svatko može misliti da je u pravu, a ipak biti u krivu.
Međutim, izvještaji koje nam daju pisci Biblije dio su povijesti. Pisci su tvrdili da su očevici brojnih događaja, među kojima su neki i čudesne naravi, te od nas traže da prihvatimo duhovne istine u svjetlu vjerodostojnosti koju su zaslužili govoreći o povijesnim istinama. Dok su pisali o povijesnim istinama, nisu mogli biti dobronamjerni, već isključivo u krivu. Ono o čemu su pisali dogodilo se ili se nije dogodilo.
Na primjer, Isusovi sljedbenici tvrdili su, između ostalog, da je Isus pretvorio vodu u vino, izliječio hromog čovjeka i da je umro na križu. Ovi događaji su se dogodili ili se nisu dogodili. Ako se nisu dogodili, onda ovi pisci nisu bili dobronamjerni, već su lagali.
Na kraju ostaje samo jedan zaključak: ako pisci nisu bili svjesni zavodnici, mora da su bili istinski svjedoci Božjih čudesnih djela i vjerni komunikatori njegove božanske poruke. Ali postoje li dokazi da je to bilo tako? Možemo li objektivno istražiti potječe li Biblija od Boga ili ne?
Vjerujem da možemo.

Objektivni dokazi

Ako uzmemo u obzir sve veće svjetske religije, prikupit ćemo oko 26 knjiga koje za sebe govore da su božanski nadahnute (ili dane od Boga). Među njima se Biblija ističe na nekoliko vrlo značajnih načina.
Samo u Bibliji nalazimo zapisano nekoliko stotina ispunjenih proročanstava. Samo Bog ima stvarnu sposobnost govoriti o kraju od samog početka. Ova proročanstva nisu slučajni dobri ishodi ili slučajnosti općenito. Umjesto toga, nalazimo podrobnosti o stvarima koje idu od uspona i pada velikih svjetskih kraljevstava, do osobnih informacija o pojedincima koji će ispuniti Božji plan. Postoje deseci proročanstava zapisanih stoljećima prije rođenja Isusa Krista koja su se nevjerojatno ispunila u njemu. Kao što ćemo vidjeti u četvrtom poglavlju, starozavjetni proroci prorekli su gotovo svaki važniji vid njegovog života.
Arheologija također dodaje vjerodostojnost Bibliji. U Starom i Novom zavjetu spominju se stotine gradova, naroda i događaja. U prošlosti nije bilo moguće provjeriti točnost mnogih od tih tvrdnji pomoću drugih povijesnih dokumenata, što je skeptike dovelo do vrhunca u kritiziranju točnosti Biblije.
Međutim, u drugoj polovici dvadesetog stoljeća izgledalo je da je svaka lopata arheoloških iskapanja izbacivala dokaze u prilog Bibliji. Otkriveni su gradovi za koje se nekada smatralo da ne postoje. U antičkim zapisima otkrivenim među svicima s Mrtvog mora i na pločama iz Eble pojavila su se imena kraljeva, proroka i vojskovođa za koje se tvrdilo da su samo dio mitova. Danas zapravo postoje doslovno tisuće arheoloških otkrića koja potvrđuju povijesne aspekte Biblije, a njihov broj nastavlja dramatično rasti.

A sada osobno

Postoji još jedan bolji način kako potvrditi da je Biblija doista Božja riječ. Možeš sâm pročitati Bibliju i otkriti govori li tvome srcu i duši kao nijedna druga knjiga.
Mnogi počnu čitati Bibliju od Knjige Postanka i ubrzo zapnu na dugim rodoslovljima, imenima koja ne mogu ni izgovoriti i iscrpnim uputama starozavjetnog zakona.
Međutim, Bibliju možeš čitati i razumjeti slijedeći nekoliko osnovnih načela:
Prvo, započni čitati Novi zavjet od Evanđelja po Mateju. Zakoni, žrtve i obredi Staroga zavjeta imaju svoje odgovarajuće mjesto u proučavanju Biblije, ali život i nauk Isusa Krista mnogo su relevantniji za nas danas.
(Napomena: Matej započinje rodoslovljem. U njemu se zapravo nalazi mnogo zanimljive povijesti, ali kao početnik slobodno preskoči ovih nekoliko početnih odlomaka i prijeđi odmah na rođenje Isusa Krista.)
Drugo, čitaj prijevod kojeg možeš razumjeti. Ako ti se više sviđa pomalo stariji i složeniji izričaj, odaberi neki od starijih prijevoda. Ako ne, pokušaj čitati suvremeniji prijevod. Svi prijevodi načelno govore isto, pri čemu suvremeni koriste današnji način izražavanja.
Treće, zamoli Boga za pomoć u razumijevanju pročitanog.
Biblija je zapravo jedina knjiga na svijetu čiji Pisac može sjediti kraj tebe i usput ti objašnjavati. Jednostavnom molitvom zamoli Boga da ti objavi istinu, da ti pomogne spoznati ono o čemu se govori. Reci mu da si voljan povjerovati i slijediti ono što ti jasno pokaže.
Četvrto, napravi jednostavan raspored čitanja. Ne dopusti da propadnu tvoje dobre namjere. Izdvoji 10 do 15 minuta dnevno, možda ujutro, u vrijeme ručka ili prije spavanja.
Drži se svog rasporeda idućih 30 dana. Iznenadit ćeš se koliko ćeš naučiti u tom kratkom vremenu. Biblija je dramatično promijenila živote milijunima ljudi. Može promijeniti i tvoj život! Ne duguješ li sebi priliku da osobno pročitaš i točno otkriješ što Biblija govori baš tebi?

Proturječja u Bibliji?

Tko još nije čuo za prastaru optužbu da je Biblija puna pogrešaka i proturječja? Zapravo se ta tvrdnja tako često ponavlja da većina od nas pretpostavlja da je istinita, bez daljnjeg propitivanja. Na kraju krajeva, pa nisu valjda svi u krivu, zar ne?
Jednom sam vodio dug razgovor sa skeptikom po imenu Roger na sveučilištu Maryland. Nakon višetjednog
razilaženja u mišljenjima, pozdravio me u ponedjeljak sa smiješkom na licu i radosno mi obznanio da sam ga zapravo potaknuo na čitanje Novog zavjeta. Bio sam presretan.
A nakon toga mi je rekao, još radosnije, da je pronašao 27 proturječja u Novom zavjetu koja mi želi pokazati. Mukotrpno smo prošli kroz prvo, zatim kroz drugo i na kraju kroz treće “proturječje”. Svako od njih moglo se lako objasniti čitanjem u kontekstu, što je Roger bez problema prihvatio.
Zapravo su odgovori bili toliko očiti da sam ga konačno pitao je li sâm pronašao ta “proturječja” ili mu ih je netko pokazao. Sramežljivo je priznao da nije ni pročitao Novi zavjet, već jednostavno prepisao taj popis iz knjige nekog skeptika.
Ako se pažljivo proučava u kontekstu, vjerujem da Biblija ne sadrži nijedno proturječje koje bi zadiralo u važniji nauk. Međutim, moramo razumjeti tri važne riječi koje se tiču ove rasprave: proturječje (kontradikcija), paradoks i tajna (misterija).
Proturječje nastaje kad se tvrdi da je “A i ne-A u istom kontekstu istinito”. Na primjer, kad bi Biblija na jednom mjestu naučavala da je Isus Božji Sin, a na drugom mjestu da on to nije, pronašli bismo istinsko proturječje. Ako na jednom mjestu pronađemo nauk da je Isus Božji Sin, a na drugom mjestu tvrdnju lažnog proroka da Isus nije Božji Sin, to nije proturječje. Time se jednostavno ističe da ne smijemo vjerovati lažnom proroku.
Paradoks nastaje kad pronađemo dvije tvrdnje koje naizgled proturječe jedna drugoj, ali nakon daljnjeg istraživanja otkrivamo da zapravo nadopunjuju jedna drugu (komplementarne su). Na primjer, na nekim mjestima u Bibliji naučava se da je Isus Božji Sin, a na drugim mjestima naziva ga se sinom čovječjim. Skeptici će možda skočiti i pitati: “Što je onda – Sin Božji ili sin čovječji?”
Odgovor je: oboje! Biblija naučava da je Isus božanske naravi i ljudske naravi. On je pravi Bog i pravi čovjek. To čudo slavimo na Božić, dan kada se Bog rodio kao čovjek, što kršćani nazivaju utjelovljenjem (inkarnacijom). Točnije rečeno, kad je Isus koristio izraz “sin čovječji”, pozivao se na jedan od naslova (titula) Mesije koje nalazimo u Starom zavjetu (Daniel 7,13). Nazivajući sebe “sinom čovječjim” zapravo je sebe proglašavao božanskim.
Mnoge zbunjuje još jedan paradoks: rodoslovlja Isusa Krista. Nije potrebno previše istraživati da bi se shvatilo da se rodoslovlje iz Evanđelja po Mateju jako razlikuje od onog iz Evanđelja po Luki. Zašto je to tako? Problem je previše važan da bismo ga previdjeli.
Međutim, odgovor je opet jednostavan: Isus je imao dvoje roditelja. Rodoslovlje u Mateju odnosi se na jednog roditelja, a ono u Luki na drugog. Zapravo bih očekivao da njegovo obiteljsko stablo nije tek ravna crta!
Ali kako utvrditi koje rodoslovlje pripada kojem roditelju?
To postaje očito ako uzmemo u obzir temu svake od knjiga: Matej slika Isusov portret prikazujući ga kao židovskog kralja. Zato se njegovo rodoslovlje odnosi na Josipa, Isusovog zakonitog zemaljskog oca. Marko piše o Isusu kao o sluzi Božjem. Ne prepričava nam Isusovo rođenje.
Luka, koji je bio liječnik, prikazuje Isusa kao čovjeka. On piše mnogo toga o Isusovom rođenju kroz oči njegove majke Marije. Zato je smisleno zaključiti da se njegovo rodoslovlje odnosi na Isusovu majku.
Ivan piše o Isusu kao o božanskom Sinu Božjem. Njegov izvještaj o Isusovom rođenju započinje u prošloj vječnosti u kojoj “Riječ bijaše u Boga i Riječ bijaše Bog”. Zatim nastavlja: “I Riječ tijelom postade i nastani se među nama. I vidjesmo slavu njegovu – slavu koju ima kao Jedinorođenac od Oca – pun milosti i istine” (Ivan 1,1.14). Zadnja riječ koju moramo razumjeti u ovoj diskusiji je tajna. Tajna je nešto što ne možemo pojmiti svojim ograničenim ljudskim razumom, ali to je i dalje istina.
Primjer tajne je rasprava o problemu predodređenja (predestinacije) i slobodne volje. Drugim riječima, pitanje je određuje li Bog našu budućnost ili svatko od nas bira vlastiti put? Osobno vjerujem da Biblija naučava da su oba ova stava utemeljena.
Svojim ograničenim umom teško možemo pojmiti (barem ja) kako obje ove tvrdnje mogu biti istinite istovremeno.
Međutim, problem ne leži u Bibliji, već u našim ograničenim ljudskim sposobnostima. Mi smo ograničena bića koja žive u prolaznom svijetu, dok su ove istine beskrajne i vječne. Zato smo zbunjeni. Dat ću jedan savjet kako pristupiti problemima u Bibliji: neka te nikada ono što ne razumiješ u Bibliji ne odvlači od vjere u ono što razumiješ. Nikada ne bismo dozvolili učeniku četvrtog razreda osnovne škole da odbaci cijelu matematiku samo zato jer ne može razumjeti diferencijalni i integralni račun. “Nauči zbrajanje, oduzimanje, algebru i geometriju”, rekli bismo mu, “i jednog dana moći ćeš razumjeti i diferencijalni i integralni račun.”
A kad je riječ o Bibliji, neki ljudi odbijaju vjerovati u išta sve dok ne budu mogli povjerovati u sve. “Sve dok ne razumijem predodređenje”, tvrde, “neću čak ni vjerovati da Bog postoji!” Ako ovako pristupaš učenju, vjerojatno nikada nećeš postati kršćanin (a ni matematika ti neće ići bolje!).
Da, u Bibliji postoje mnoge tajne i još veći broj paradoksa. Ali ako Bibliju proučavaš ispravno i pošteno, mislim da nikada nećeš pronaći ta proturječja kojih je navodno Biblija puna.

Jesmo li samo lakovjerni?

Ljudi me ponekad pitaju jesam li dovoljno lakovjeran da povjerujem u nešto samo zato jer je zapisano u knjizi.
Zapravo nisam, a nadam se da nisi ni ti. S druge strane, sve što znam, naučio sam iz knjiga. Kladim se da si i ti iz knjiga naučio sve što znaš o povijesti, znanosti, matematici i ostalim područjima. Umjesto da nas jednostavno vode naši varljivi osjećaji, na raspolaganju su nam vremenom prokušane i dokazane informacije koje se prenose iz generacije u generaciju na tiskanim stranicama. Bog komunicira s ljudima na mnoge načine. Svatko od nas osjetio je divljenje suočen s ljepotama njegovog stvorenja. Vode nas njegovi moralni zakoni urezani u našu savjest.
Ali najobjektivniji i najtočniji način Božje objave nama ljudima je kroz Bibliju.
Iz generacije u generaciju, sve do današnjih dana, ljudi su nalazili Boga i doživljavali preobrazbu svojih života zahvaljujući onome što su saznali iz Biblije. Biblija je prošla ispit vremena i položila test vjerodostojnosti kao ni jedna druga knjiga. Kad bismo trebali iskreno i objektivno proučiti velike knjige kako bismo utvrdili koju od njih nam je Bog dao, ne pada mi na pamet nijedna druga knjiga koja bi imala veći utjecaj, veću sposobnost preobrazbe života i veću vjerodostojnost od Biblije. A tebi?
U nastavku ćemo pogledati što ta nevjerojatna knjiga govori o jednoj vrlo aktualnoj temi: o pitanju tko određuje što je dobro, a što zlo!

Knjiga: Odgovori na pet egzistencialnih pitanja

Odgovori