Blog

Bild_2024-03-16_002934451

Kada učenik Isusa Krista krene u vlastitu službu stvaranja učenika, pred sobom nalazi peterostruki cilj kojega elaborira apostol Pavao u 1. Solunjanima 1,5-15. Razmotrimo sadržaj ovoga poglavlja kako bismo otkrili tih pet ključnih elemenata.

 

  1. Nepokolebljive odluke za Krista: “…jer evanđelje naše nije k vama došlo samo u riječi nego i u snazi, u Duhu Svetome i mnogostrukoj punini. Takvi smo, kao što znate, poradi vas među vama bili” (redak 5). Kada je Pavao Solunjanima propovijedao evanđelje, Riječ je proglašavao sa silom. Bila je popraćena Duhom Svetim, a rezultat je bio da su ljudi koji su došli Kristu bili ispunjeni velikim pouzdanjem – donosili su nepokolebljive odluke za Krista.

 

  1. Učenici: “I vi postadoste nasljedovatelji naši i Gospodinovi: sve u nevolji mnogoj prigrliste Riječ s radošću Duha Svetoga” (redak 6). Ovo je poprilično korisna definicija učenika: to je onaj koji slijedi nas i Gospodina. Ljudi uče kako slijediti Gospodina tako što slijede Božji narod. Pavao je bio u mogućnosti Solunjane učiniti učenicima jer su ga bili voljni slijediti. Zbog toga što je Pavlov život bio u skladu s Pismom i Božjim vodstvom, Solunjani su također počeli slijediti i Gospodina.

 

  1. Obrazac za druge: “…tako da postadoste uzorom svim vjernicima u Makedoniji i Ahaji” (redak 7). Solunjani su postali obrascem kršćanina. Njihovi su životi bili primjerom ostalim ljudima u Grčkoj.

 

  1. Reproduciranje:Od vas je doista ne samo riječ Gospodnja odjeknula po Makedoniji i Ahaji, nego se i vaša vjera u Boga posvuda tako proširila te nije potrebno da o tome govorimo” (redak 8). Gdje god je Pavao išao, odgovor je bio: “Znamo o čemu govoriš jer smo već upoznali neke od onih kršćana iz Soluna.” Pavlovo služenje Solunjanima bilo je takvo da je njihova izravna reakcija bila podijeliti evanđelje s drugim ljudima.

 

  1. Predanost: “… kako se od idola obratiste k Bogu da biste služili Bogu živomu i istinskomu i iščekivali s nebesa Sina njegova koga uskrisi od mrtvih…” (redak 9 i 10). Obratite pažnju na sve ono o čemu se ovdje radi:
  • obraćenje od idolopoklonstva
  • obraćenje k istinskome Bogu
  • služenje umjesto pasivnog ispovijedanja vjere
  • iščekivanje Kristova povratka

Dosad smo mogli vidjeti što sve uključuje dovođenje ljudi Kristu i potom poučavanje tih novih kršćana. A što sve podrazumijeva dovođenje ljudi od početke faze sve do učeništva? To pak možemo nazvati procesom obuke.

 

Proces obuke

Rječnik definira obuku kao “usmjeravanje nečijega rasta; formiranje uputama; disciplinu i vježbanje; formiranje vanjskim utjecanjem nalik na usmjeravanje rasta biljaka”.

Obukom želimo pomoći ljudima da svoj potencijal za Isusa Krista razviju do maksimuma. Tijekom obuke valja imati na umu da osoba koja obučava ne može na sebe preuzeti djelovanje Duha Svetoga. Ne može posegnuti u dubinu druge osobe i mijenjati osjećaje i vrijednosti – iako to često poželi kada susretne ljude koji kao da život ulažu u pogrešne stvari i čiji sustav vrijednosti kao da je izokrenut naopačke.

Osoba koja obučava može jedino pomoći učeniku da postane ono što želi postati. Ako čovjek stvari ne gleda iz Božje perspektive, ako ne preda život Isusu Kristu kao svojemu Gospodinu, ako nije voljan platiti cijenu služenja Kristu, tada se malo toga može uraditi kako bi ga se pretvorilo u učenika. Zbog toga se veći dio ove knjige bavi vraćanjem temeljnih životnih činjenica u žarište. Ako je osoba predana Isusu Kristu i osjeća pozitivnu motivaciju da vrši njegovu volju, tada proces obuke postaje jednostavan, čak i ugodan.

U krajnjoj analizi osoba koja obučava može doprinijeti osobnom razvoju na samo dva područja: (1) pružanjem vlastitoga vremena i (2) pružanjem prilike za učenje. Svi su drugi čimbenici koji dovode do promjene i rasta – osjećaj osobne odgovornosti, spremnost na požrtvovnost, stav poučljivosti i fleksibilnosti, kao i urođena inteligencija – bilo naslijeđeni, bilo pod kontrolom same osobe.

Osoba koja poučava stoga mora prepustiti svaku odgovornost za promjene u osobi koju poučava. Ipak, može učeniku pružiti niz tehnika obuke koje učenik potom može koristiti za vlastiti razvoj. Učitelj tada jednostavno preuzima ulogu vodiča koji potiče učenika i omogućuje mu postizanje zacrtanih ciljeva.

Postoji mnoštvo pomagala, tehnika i metoda za obučavanje učenika. Njih bi trebalo jasno razlučiti od načela, koja pak imaju univerzalnu primjenu. Na primjer, Isus je rekao: “Ako ostanete u mojoj riječi, uistinu, moji ste učenici” (Ivan 8,31). Jedno od načela učeništva je “ostajanje u Riječi”. Različiti biblijski tečajevi i satovi lakšeg pamćenja Pisma jednostavno su metode lakšeg ostajanja u Riječi. Još nezreli učenik možda u vama bude vidio trenera koji će ga poučiti najboljoj metodi, ali metodologija nikada ne bi smjela biti prvenstveni cilj procesa stvaranja učenika.

Radeći s mladim kršćaninom možete ga za početak upitati: “Što je to učenik?” Nakon što izvuče različite moguće definicije, možete nadalje sugerirati: “Mogli bismo proučiti Ivanovo evanđelje tijekom narednoga tjedna da vidimo što se u njemu kaže.”

Tjedan dana kasnije nalazite se i ponavljate kako Ivanovo evanđelje definira učenika. Potom svojega Timoteja upitajte: “Želiš li biti učenik?” Pretpostavimo da će njegov odgovor biti potvrdan, nastavite s mišlju iz Ivanovog evanđelja 8,31 vezano za ostajanje u Riječi i predložite mu da tijekom narednoga tjedna razmisli o tomu kako može ostati u Riječi. Kasnije ćete predložiti različite načine kako netko može biti u Riječi Božjoj, ali zasad ih ne otkrivajte svojemu učeniku – neka ih otkrije sam za sebe.

Na vašem narednom sastanku zatražite od njega da vam definira različite načine na koje čovjek može biti u Riječi. Nakon što izloži zaključke do kojih je sam došao, kao sljedeći zadatak naložite mu da naredni tjedan provede u molitvi vezano za ono što Gospodin želi od njega na svim onim područjima koja je spomenuo. Na primjer, možda je spomenuo proučavanje Biblije, slušanje Riječi, čitanje Riječi ili učenje redaka napamet. Njegov je cilj sada otkriti što Gospodin traži od njega na svakome od ovih područja.

Dobre su šanse da ćete kod sljedećega susreta otkriti kako su ciljevi koje je učenik sebi postavio daleko viši od onih koje biste vi bili postavili za njega. Stoga će jedan od vaših zadataka biti da mu pomognete racionalno modificirati osobne ciljeve i zadržati realističan stav. Kakvi god ovi ciljevi bili, oni su njegova misao, proizvod molitve i određivanja što je Božja volja za njegov život.

Pomognite svojemu učeniku da sâm otkrije načela učeništva kroz proučavanje Riječi, a neka primjena koju dokuči iz tih načela bude njegova vlastita.

Kao što smo nagovijestili u poglavlju o poučavanju, ovakvo individualno poučavanje i obuka mogu se učinkovito obavljati jedino u osobnom radu s pojedincem. Zajedništvo i grupno poučavanje igrat će stratešku ulogu u proširivanju individualnog poučavanja, ali ništa ne može zamijeniti osobnu pažnju.

 

Što su temelji?

Prije nekoliko godina sastajao sam se s jednom osobom s ciljem pomaganja u poučavanju njegovoga Timoteja. Dok smo razgovarali o tomu što tom novome kršćaninu treba, došli smo do pitanja: “Koje temeljne vrijednosti moraju biti prisutne u životu osobe kako bismo je mogli smatrati učenikom?” Nakon duljeg raspravljanja dogovorili smo se da ćemo osobno proučiti problem i potom raspraviti o zaključcima. Kada smo se ponovo sreli svaki je od nas nabrojio kvalitete koje želi vidjeti kod druge osobe. Kada smo se primakli kraju, na papiru smo imali tako dugačak popis da je izgledalo kao da se radi o popisu za veliku kupovinu! Tada smo se dogovorili da moramo razlikovati stvari koje bismo rado vidjeli u učenikovom životu i kvalitete koje su apsolutno suštinske da bi netko uopće bio učenik.

Vratili smo se ponovo zadatku i potom završili na onim istim temeljima koje naglašava organizacija The Navigators u tzv. ilustraciji kotača.

 

POSLUŠAN KRŠĆANIN

  • Molitva
  • Svjedočenje
  • KRIST
  • Zajedništvo
  • Riječ
  • NA DJELU

 

ILUSTRACIJA KOTAČA – reprodukcija uz dopuštenje organizacije The Navigators.

Kotač je prikaz kršćanina usredotočenog na Krista i ispunjenog Duhom koji živi u poslušnosti.

 

Osovina kotača

Središte kotača je Isus Krist. On je centar svega. Apostol Pavao objašnjava ovaj odnos kada piše: “Živim, ali ne više ja, nego živi u meni Krist. A što sada živim u tijelu, u vjeri živim u Sina Božjega koji me ljubio i predao samoga sebe za mene” (Galaćanima 2,20). Osovina kotača ima najmanje dvije funkcije: pruža silu koja pokreće kotač i određuje smjer kretanja kotača. To je ključna uloga koju Isus Krist igra u životu vjernika.

Sjećam se da sam kao dijete promatrao kako moj prijatelj kotrlja automobilsku gumu niz brdo u blizini naše kuće. Kada je automobilska guma izmakla kontroli projurila je kroz susjedna dvorišta, uništila cvijeće, udarila u jednu verandu, odbila se i oborila neke boce, da bi naposljetku aterirala u susjedovoj živici. Problem s tom gumom je bio što ništa nije kontroliralo smjer njezinog kretanja. Krist kao osovina točka pruža pravi smjer kretanja. Bez Kristovoga upravljanja stalno bismo bili u nevolji, sudarali se s ljudima, upadali u probleme i nanosili štetu.

 

Prečke kotača

  1. Riječ.

Temeljna prečka kotača je Riječ Božja. Pismo kaže: “Riječ Kristova neka u svem bogatstvu prebiva u vama! U svakoj se mudrosti poučavajte i urazumljujte! Psalmima, hvalospjevima, pjesmama duhovnim od srca pjevajte hvalu Bogu” (Kološanima 3,16).

Dawson Trotman, osnivač organizacije The Navigators, osmislio je jednostavan prikaz kojime pokazuje kako se Riječ može primijeniti u životu kršćanina (ilustracija ruke u nastavku teksta). Postoji pet glavnih načina: slušanje, čitanje, proučavanje, učenje napamet i meditiranje. Svih pet moraju se aktivirati ako čovjek misli čvrsto poimati Riječ.

 

  • Slušanje
  • Čitanje
  • Proučavanje
  • Učenje napamet
  • Meditiranje

 

ILUSTRACIJA RUKE – reprodukcija uz dopuštenje organizacije The Navigators.

 

Slušanje – Pomognite svojemu učeniku da osmisli program redovitoga slušanja. Predložite mu da zapisuje bilješke dok pastor propovijeda. Nakon službe može usporediti svoje zabilješke s onima drugih ljudi, razgovarati o temi propovijedi i potražiti načina kako poruku provesti u praksu. Pastor će vjerojatno biti tako zapanjen kada vidi da ovaj vodi bilješke da će mu za propovjedaonicom zastati srce, ali uvjeren sam da će se brzo oporaviti i osjetiti ohrabrenje kada vidi da netko tako pomno pazi na Pismo.

 

Čitanje – Potaknite učenika da jednom godišnje pročita cijelu Bibliju. Čitajući otprilike tri poglavlja dnevno, Bibliju može pročitati tijekom godine. Na raspolaganju postoje mnogi programi čitanja Biblije, a vi ili njegov pastor možete mu pomoći da odredi koji će od njih najbolje zadovoljiti učenikove potrebe. Čitanje čitave Biblije kroz godinu dana pružit će mu panoramski pogled Pisma. Tako će se upoznati s Božjim djelovanjem kroz stoljeća.

 

Proučavanje – “Uznastoj da kao prokušan staneš pred Boga kao radnik koji se nema čega stidjeti, koji ispravno reže riječ istine” (2. Timoteju 2,15). Proučavanje Biblije glavni je način bavljenja Riječju Božjom. Postoji pet načela koje bi svako proučavanje Biblije trebalo slijediti, bez obzira na metodu koja se koristi. Oni su:

 

Vlastito istraživanje – Učenik se u Riječi sastaje s Duhom Svetim koji preuzima ulogu učitelja. Učenik se može poslužiti pomagalima za proučavanje Biblije, ali tek nakon što je završio vlastito istraživanje.

 

Dosljednost i sustavnost – Proučavanje Biblije ne bi smjelo biti povremeno, tj. da učenik proučava odlomak iz Biblije tjedan dana i potom provede tri mjeseca bez proučavanja da bi opet nastavio proučavati tjedan dana. Pod sustavnošću podrazumijevam učenikov planski pristup proučavanju umjesto da Pismu pristupa nasumično.

 

Pisanje bilješki – Učenik zapisuje misli iz proučavanja Biblije. Netko je jednom rekao da i loša tinta blijedi sporije i od najboljeg pamćenja. Svi smo mi nažalost doživjeli da nam se izgubi misao koju smo dobili iz Biblije, i to samo zato što je nismo zapisali.

 

Prenošenje na druge – Zapamtite da je vaš cilj produljenje službe stvaranja učenika na treću i četvrtu generaciju. Jedan moj prijatelj jednom je objašnjavao svoju metodologiju proučavanja Biblije koja je uključivala korištenje nekoliko kritičkih biblijskih komentara, grčkih i hebrejskih tekstova, a sve je to bilo objedinjeno vrlo kompleksnim pristupom. Koristio se impresivnom metodom koju je vjerojatno bilo teško prenijeti na druge učenike.

 

Primjena – Biblija se čovjeku ne daje prvenstveno kako bi se uvećalo njegovo znanje, nego kako bi se naš život promijenio. Howard Hendricks, profesor na teološkom fakultetu u Dallasu, rekao je: “Tumačenje bez primjene jednako je pobačaju.” Proučavanjem Biblije pokušavamo otkriti ne samo što Biblija kaže, nego i što ona govori nama osobno.

Odgovaranje na sljedeća pitanja vrlo je korisna metoda proučavanja Biblije.

  1. Što kaže tekst? Analizirajte odlomak (bilo da se radi o paragrafu ili poglavlju) redak po redak, bilježeći sve druge retke koji vam padnu na pamet vezano za odlomak. Na primjer, ako proučavate 2. Timoteju 3,16 vezano za nadahnuće Biblije, moguća poveznica bila bi 2. Petrova 1,21. Potom navodite sve ideje ili misli koje ste dobili vezano za dotični odlomak.
  2. Koji dio teksta ne razumijem? Zapišite sve probleme koje ste imali u razumijevanju odlomka. Kada sam tek počinjao proučavati Bibliju mislio sam da ako imam manje problema s razumijevanjem odlomka, to znači da bolje razumijem odlomak. Što više proučavam Pismo, to više razumijem da vrijedi upravo obratno. Što dublje zadirem u odlomak, to više problema nalazim i tim više spoznajem koliko toga u odlomku ne razumijem. Neka će se od vaših pitanja odgovoriti tijekom proučavanja, neka pak u razgovoru s drugim ljudima na tu temu, a na neka možda nikada u potpunosti ne nađete odgovor.
  3. Što govori sažetak odlomka? Napišite strukturu poglavlja navodeći glavne podjele ili napišite sažetak poglavlja. Odlučite li se za pisanje sažetka poglavlja, pripazite da tekst ne postane složeniji od samoga poglavlja. Neki smatraju korisnim primijeniti obje tehnike istovremeno tako što navedu glavne podjele i zatim sažetak uz svaku od njih.
  4. Što tekst govori meni osobno? Zapišite osobno viđenje primjene teksta koristeći se sljedećim smjernicama: (a) navedite problem; (b) dajte konkretan primjer toga problema; (c) ukažite na rješenje za koje vjerujete da Duh Božji želi da primijenite; (d) opišite konkretne korake koje planirate izvesti kako biste primijenili rješenje. Potrudite se upotrebljavati samo osobne zamjenice: ja, mene, moje, meni. Držite se podalje od zamjenica kao što su mi i nas.

Zapamtite, ne radi se o našem problemu, već o mojemu problemu.

 

Učenje napamet – Vjerojatno nema metode koja se više isplati kod proučavanja Pisma negoli je to slučaj s učenjem napamet. Već dulji niz godina sustavno se bavim učenjem redaka iz Pisma napamet i držim da je to izuzetno vrijedna i isplativa disciplina, iako je učenje napamet ponekad teško i zahtjevno. Učenje nekog retka napamet samo je jedan dio zadatka. Dovoljan broj ponavljanja s ciljem održavanja pamćenja glavni je dio posla.

Postoji mnoštvo odličnih programa za učenje redaka Biblije napamet. Siguran sam da vam pastor može pomoći u traženju onoga koji će zadovoljiti glavninu vaših potreba. Meni je najkorisniji bio program pod nazivom The Topical Memory System, kojega je objavila organizacija The Navigators, jer je osmišljen tako da vas nauči kako sami učiti retke napamet.

 

Meditiranje – Ovo je palac na ilustraciji ruke, a svoju primjenu nalazi zajedno s ostala četiri prsta. Čujete Riječ i meditirate o poruci koju ste čuli, čitate Riječ i meditirate o onome što ste pročitali, proučavate i meditirate, učite napamet i meditirate. Meditacijom se poruku odlomka postavlja na njeno pravo mjesto, učvršćuje se u umu, a sve to vam pomaže da odredite njezinu primjenu.

Ako samo slušam Riječ Božju i meditiram na temu onoga što sam čuo, to je kao da držim Bibliju jednim prstom i palcem – dakle slabo je držim. Ako pak slušam i čitam Riječ Božju i potom meditiram na tu temu, držim je malo čvršće, iako ne još dovoljno čvrsto. Dok uključujem i ostala načela usvajanja Biblije postižem sve čvršći i čvršći stisak ruke oko mača Duha Svetoga. Tek kada uključim sve prste u akciju uistinu ću snažno držati Riječ Božju.

 

  1. Molitva.

Ova “prečka” stoji nasuprot Riječi i održava ravnotežu s Riječju u životu kršćanina. Osoba koja je jaka u Riječi, ali slaba u molitvi nalik je na kostur – nema mesa. Osoba koja je jaka u molitvi, ali slaba u Riječi nalik je na mekušasto biće bez kostura – poput meduze. Riječ i molitva zajedno stvaraju pravu ravnotežu u kršćanskome životu.

Za molitvu nije potrebna velika metodologija jer se radi o jednostavnom razgovoru s Bogom. Ali zbog strateške uloge molitve u kršćanskome životu, neprijatelj daje sve od sebe ne bi li nekako poremetio naviku molitve. Ako ste slabi u molitvi, nađite si molitvenoga partnera – nekoga tko će s vama moliti redovito i u dogovorenim terminima. Sjećam se da sam na fakultetu otkrio svoju slabost na ovome području pa sam stoga nagovorio jednoga prijatelja da svakoga tjedna moli zajedno sa mnom. Našli bismo se u praznoj spavaonici u 11 sati i molili sve do 16 sati. Ne sjećam se više svega za što smo molili, ali znam da mi je to bila izuzetno korisna aktivnost koja mi je pomogla da izgradim molitvenu naviku u životu.

Za mene je jedna od knjiga s najvećom motivacijom na temu molitve Power through Prayer, autora E. M. Boundsa. Od srca vam preporučam da je pročitate i primijenite njenu poruku.

 

  1. Svjedočenje.

Još jedna odlika učenika je da je svjedočenje sastavni dio njegovoga života. Posljednje riječi koje je Gospodin Isus rekao svojim učenicima bile su: “… primit ćete snagu Duha Svetoga koji će sići na vas i bit ćete mi svjedoci u Jeruzalemu, po svoj Judeji i Samariji i sve do kraja zemlje” (Djela 1,8). Svjedočenje je jedan od onih zadataka koje nastojimo izbjeći, ali kada se napokon nađemo u situaciji za svjedočenje, izazov i uzbuđenje su takvi da se zapitamo zašto smo isprva uopće oklijevali.

Jedan od najvećih strahova kod svjedočenja je vjerojatno strah da će nas ljudi odbaciti. “On me ionako ne želi slušati”, racionaliziramo situaciju. “Vjerojatno je prezaposlen i bavi se drugim stvarima. Osim toga, mogao bi se uvrijediti i zamjeriti mi što mu sada govorim o duhovnim stvarima.” Ali s druge strane, kada ste to govorili nekomu o Gospodinu Isusu, a da se ta osoba potom uvrijedila? Ljudi su obično veoma otvoreni i zainteresirani za duhovne teme.

Prije nekoliko godina pomagao sam jednomu mladiću koji je izuzetno nerado svjedočio. Uključio se u službu rada sa studentima pa sam ga stoga pitao: “Joe, koliko studenata osobno poznaješ na sveučilištu? Mislim, koliko njih zna tvoje ime kada se sretnete?”

Nakon par mjeseci na fakultetu poznavao je samo dvojicu ili trojicu studenata. Rekao sam mu: “Joe, želim da u naredna četiri tjedna upoznaš što više studenata možeš. Recimo da ti je zadatak upoznati pedeset ljudi. Ne moraš im svjedočiti. Ne moraš im čak ni spomenuti da si kršćanin. Tvoj zadatak je da ih samo upoznaš. Navrati do njihovih soba i pričaj s njima. Igraj s njima stolni tenis. Uključi se s njima u sportske aktivnosti. Jedite zajedno. Radi što hoćeš, ali upoznaj se s pedeset ljudi tako da me za mjesec dana, kada se vratim, možeš upoznati sa svakime od njih osobno.”

Nakon mjesec dana vratio sam se u posjet Joeu na fakultet i doznao da je u međuvremenu šestoricu studenata doveo Kristu. Nismo ni spominjali je li uistinu uspio upoznati pedeset ljudi. Nismo ni morali. Otkrio je i sâm da je, kada se počeo družiti s “carinicima i grešnicima”, Gospodin prirodno stvarao prilike za svjedočenje o vjeri. Svjedočenje, dakle, počinje uspostavljanjem prijateljstva s nekršćanima. Kako ta prijateljstva sazrijevaju, Duh Sveti pruža priliku za svjedočenje.

Dok obučavate svojega učenika uvedite ga u vlastito okružje kako bi stekao iskustvo u svjedočenju. Upoznajte ga sa svojim prijateljima nekršćanima, neka vas promatra u akciji dok vi svjedočite ono u što vjerujete. Kada stekne potrebno samopouzdanje i njemu će biti lakše raditi to isto sa svojim prijateljima nekršćanima.

Sjećam se i druge prilike kada sam, radeći sa studentima na fakultetu, u svojemu timu imao mladića koji se izrazito bojao govoriti drugima o Kristu. Billa sam mogao nagovoriti da proučava Bibliju i da napamet uči retke iz Biblije, ali ga jednostavno nisam mogao natjerati da svjedoči drugima.

Nakon nekoliko mjeseci nagovaranja, Bill mi se jedva nekako pristao pridružiti dok svjedočim evanđelje, i to pod uvjetom da on osobno ne mora ništa govoriti. Izašli smo i jednom mojemu prijatelju svjedočili o Gospodinu. Ponovili smo to isto nekoliko puta s različitim ljudima, sve dok Bill napokon nije stekao dovoljno samopouzdanja da mi se naposljetku pridruži u razgovoru. Kako su tjedni prolazili bivalo mu je sve lakše pa je uskoro došao trenutak da jednom svojemu prijatelju progovori o evanđelju. Išao sam s njime kao obični promatrač jer je ovoga puta on trebao voditi razgovor.

Otišli smo kod Rona u sobu i ćaskali neko vrijeme, a potom je Bill promijenio temu i počeo govoriti o evanđelju. Slušajući ga, na svoj sam užas shvatio da sve radi pogrešno. Krenuo je unatraške. Koristio je pogrešne biblijske retke. Prekršio je sva moguća “pravila”. Sve je to bilo toliko pogrešno da sam morao prigristi jezik kako ne bih upao u razgovor i “spasio” ga.

Nakon meni naizgled beskrajnih nekoliko minuta, Bill je rekao: “I, onda, Rone, želiš li prihvatiti Krista ili ne?”

“Čovječe, baš želim”, bio je neočekivani odgovor.

Dok sam klečao s njima uz Ronov krevet osjećao sam se kao da sanjam. Jednostavno nisam mogao vjerovati vlastitim ušima. Ron se upravo pomolio i primio Krista! A nakon što ga je u narednim mjesecima Bill poučavao, Ron se pokazao i kao dobar učenik.

Kakvu mi je samo lekciju dao Duh Sveti! Evangelizacija je Božji, a ne ljudski posao. A Duh Sveti može upotrijebiti i najbjednija ljudska nastojanja kako bi doveo Krista u srce onih koji ga traže.

 

  1. Zajedništvo.

U narednome ćemo poglavlju govoriti o razvijanju darova i njihovome korištenju unutar tijela Kristova. Zajedništvo oko Riječi uspostavljeno molitvom, s Kristom kao središtem, od ključne je važnosti za kršćanski život. Uključite svojega učenika u društvo vjernika-istomišljenika koji mogu pomoći u njegovoj izgradnji. Dosta toga ovdje valja kazati o zajedništvu jer ono igra važnu ulogu u životu prosječnog kršćanina i to u tolikoj mjeri da, ukoliko nismo pažljivi, ono može dobiti neproporcionalno velik udio našega vremena u odnosu na ostale “prečke” u kotaču.

Prečke moraju biti u ravnoteži kako bi se kotač okretao ravnomjerno i bez vibriranja. Niti jedna prečka ne bi smjela biti teža od ostalih niti igrati važniju ulogu od drugih u životu učenika. Osim toga, što su prečke dulje, to je veći i opseg kotača, te on svakim okretajem pokriva veću površinu. Zadatak učenika je da izgradi svaku zasebnu prečku.

Druga stvar koju valja kazati vezano za prečke kotača jest da one pružaju jedini kontakt osovine i obruča kotača. Kršćanin je u kontaktu s Isusom Kristom posredstvom prečki. Dvije od njih – Riječ i molitva – bave se primanjem, a dvije druge – svjedočenje i zajedništvo – bave se davanjem.

Netko je jednom primijetio: “Ako čovjekovo davanje nadilazi njegovo primanje, tada njegovo napredovanje dovodi do njegove propasti.” Tim s vrlo jasno ocrtava važnost ravnoteže u životu kršćanina.

 

Obruč kotača

Isus je rekao: “Tko ima moje zapovijedi i čuva ih, taj me ljubi; a tko mene ljubi, njega će ljubiti Otac moj, i ja ću ljubiti njega i njemu se očitovati” (Ivan 14,21). Poslušnost izrasta iz učenikovoga života. Život poslušnosti je najvidljiviji svijetu oko njega.

Jedan mladić iz Indije studirao je na jednom američkom sveučilištu, a drugi mu je student svjedočio o Kristu. Indijac je promatrao način života kršćanâ oko sebe, a njegov je odgovor bio: “Ono što vi kršćani jeste govori toliko glasno da ni ne čujem ono što mi pričate.” Ti kršćani nisu živjeli u skladu s onim što su govorili.

Baš kao što prečke u kotaču pružaju jedini kontakt osovine s obručem kotača, tako je i obruč kotača jedini kontakt kojega Isus Krist ima sa svijetom. Jedini Krist kojega oni koji ne vjeruju mogu vidjeti jest Krist unutar svakoga kršćanina. Kada vas ljudi gledaju, vide li kako se Krist odražava u vašemu životu?

Uz uporabu ilustracije kotača kao pomoći kod obučavanja učenika, možda bude potrebno razviti i neke karakterne crte, kao što su življenje u čistoći, vjera, ljubav i poštenje. Ipak, moramo se stalno podsjećati da obuku valja izvoditi u skladu s osobnim potrebama učenika.

Na temelju tih potreba osmislite plan. Uvijek sebi postavite tri pitanja: (1) Što učeniku treba? (2) Kako to može dobiti? (3) Kako će znati da je to dobio? Ova tri pitanja moguće je postaviti na više načina. Na primjer: (1) Kamo idem? (2) Kako ću stići onamo? (3) Kako ću znati da sam stigao? Kako god da odlučite formulirati ovaj upit, uvijek postavljajte ista tri pitanja.

Primijenimo ovaj plan na konkretnu temu: vjera. Odgovor na prvo pitanje je vjera. Ipak, drugo pitanje je daleko teže, posebno kod subjektivnih tema kao što je to vjera. Tu će vam dobro doći kreativno razmišljanje. Možda postoje neke knjige koje biste htjeli da učenik pročita kojima bi se izgradila njegova vjera. U svoj plan svakako uključite molitvu – svoju i učenikovu. Neka učenik nauči napamet nekoliko biblijskih redaka na tu temu. Pomognite mu da stekne kontrolirano iskustvo tako što će odabrati neko područje života u kojemu je u stanju uistinu vjerovati Bogu – možda u svojim financijama – ili pak s nekim drugim učenikom s kojim može surađivati. Dok planirate, zatražite od Boga posvećenu maštovitost!

Treće je pitanje vjerojatno najteže jer se odnosi na procjenjivanje. Ali bez procjene nikada nećete znati jeste li i kada postigli zacrtani cilj. Koji god plan usvojili, u sebi bi morao imati uključenu i neku tehniku mjerenja do koje mjere ste ostvarili cilj.

Plan kojega osmislite za rad s učenikom na svakom zasebnom području morao bi biti veoma fleksibilan. Iskušenju stroge primjene plana trebalo bi sustavno odolijevati. Koji god plan da smislite, potrudite se unijeti što je moguće više spontanosti. Ne formirajte osobu prema planu, nego plan prema osobi.

 

Pomoći učeniku da nastavi davati i drugima

Proces obuke ne sastoji se samo od dijeljenja informacija, već i od pokazivanja kako se čine određene stvari da bi ljudi ostvarili viziju. Imajući to na umu, što prije potaknite učenika da i sâm počne poučavati drugoga. Time će postići nekoliko stvari:

 

  1. Time se učvršćuju njegova osobna uvjerenja.

Kada učenik počne s drugima dijeliti istine kršćanstva, najčešće se suočava s prodornim pitanjima. Formiranje odgovora učvršćuje istinu u njegovome srcu, a istovremeno pomaže drugoj osobi.

 

  1. Time se stvaraju uvjeti za njegov rast.

Dok nastoji izgrađivati drugoga učenika, i sam je u prilici vidjeti može li se ono što radi primijeniti i na druge.

 

  1. Time postaje još otvoreniji za poučavanje i željan znanja.

Ako mu njegov vlastiti učenik postavlja neugodna pitanja, imat će veću želju da i sâm više nauči. Jedan moj prijatelj poučavao je pripadnike artiljerije u gradu Fort Sill u saveznoj državi Oklahoma, netom nakon Korejskoga rata. Mladi časnici na njegovim predavanjima nisu bili posebno pažljivi, a znali su i zaspati na satu. Nekoliko godina kasnije poučavao je istu tematiku u Fort Sillu, ali ovoga je puta to bilo usred Vijetnamskoga rata. Nitko na predavanjima tada nije bio nezainteresiran i nije se događalo da itko zaspi na satu. Svi su postavljali pitanja i živo se zanimali za tematiku. Razlog očigledne promjene veoma je jednostavan. U potonjem je slučaju bjesnio rat, a ljudi su znali da će ih odmah nakon obuke poslati u Vijetnam u bitku. Što se tiče prve grupe, za njih je rat već bio završen.

 

Što je dobro zapamtiti tijekom procesa poučavanja

Toliko je toga uključeno u proces obučavanja učenika da bismo trebali nekoliko knjiga za temeljitu raspravu. Ipak, moja je molitva da će vam i ovo poglavlje djelovati kao katalizator te da će vas ponukati da isprobate neke stvari. Postoje neke zdravorazumske smjernice o tome što je dobro, a što loše koje se mogu primijeniti na bilo kakve međuljudske odnose. Evo nekih najočiglednijih koje možete primijeniti u službi stvaranja učenika:

 

  1. Zapamtite da učenik pripada Bogu.

Radi se o Božjoj službi i sâm Bog mora izgrađivati život vašega učenika. Možete se jedino nadati da ste oruđe u Božjim rukama i ništa više. “Ako Jahve kuću ne gradi, uzalud se muče graditelji. Ako Jahve grad ne čuva, uzalud stražar bdi” (Psalam 127,1).

 

  1. Mora znati da mu vjerujete i da se pouzdate u njega.

Nikada mu nemojte dati zadatak i potom mu ga oduzeti.

 

  1. Ne dopustite da ikada ovisi o vama.

Obučavajte ga imajući u vidu njegovu neovisnost. Vaš je zadatak pomoći mu da uči od Boga. Ne vezujte ga uza sebe.

 

  1. Neka ima slobodu pogriješiti.

U poslovnome svijetu mnogi poslovni ljudi nauče više od vlastitih pogrešaka, negoli od uspjeha. A ipak je najveći strah kojega većina ljudi ima zapravo strah od neuspjeha. Neka vaš učenik zna da može pogriješiti bez straha da ćete ga zbog toga odbaciti.

 

  1. Poučite ga kako procijeniti potencijalne učenike.

Isus se nije žurio birajući Dvanaestoricu. Odabrao je učenike tek kada se čvrsto uputio u vlastitu službu. Pavao kaže: “Ruku prebrzo ni na koga ne polaži i ne budi dionikom tuđih grijeha! Sebe čistim čuvaj” (1. Timoteju 5,22).

 

  1. Potrudite se uspostaviti uzajamno povjerenje.

Učenik se mora naučiti vjerovati u sebe. “S Kristom sam razapet. Živim, ali ne više ja, nego živi u meni Krist. A što sada živim u tijelu, u vjeri živim u Sina Božjega koji me ljubio i predao samoga sebe za mene” (Galaćanima 2,20). U ovome retku vidimo dvije strane iste osobe: razapetu i uskrslu. U obučavanju se često bavimo razapinjanjem “staroga čovjeka”, a premalo vremena probodimo pomažući učeniku da kao “novi čovjek” uskrsne u Kristu. Ne smijemo se “pouzdavati u tijelo”, ali istovremeno moramo vjerovati da “sve možemo u Kristu”.

 

Zaključak

Stvaranje učenika je dugotrajan proces. To se ne može provesti kroz niz lekcija i seminar obuke u crkvi niti čitanjem knjige. Proces se ne može ubrzati. Jedna od naglašenih značajki naše suvremene kulture jest sposobnost i želja za masovnom proizvodnjom. Sve proizvodimo masovno: automobile, kućanske aparate, namještaj, lonce i tave, kućanska pomagala. Čak smo se izvještili i u masovnoj proizvodnji samih kuća! Vrlo je lako preuzeti ovaj mentalitet masovne proizvodnje i početi ga primjenjivati na učeništvo. To nije ostvarivo. Učenike valja stvarati, ali ne i masovno proizvoditi. Svakoga od njih Duh Sveti individualno oblikuje.

Duljina procesa je stvar kombinacije čimbenika i razlikuje se od osobe do osobe, a uvelike ovisi o njihovoj situaciju na samome početku procesa obuke. Ali jedno je sigurno: određeno vrijeme je potrebno. Gospodin Isus Krist počeo je s dvanaest bogobojaznih monoteista porijeklom iz razmjerno dobrih obitelji. Posvetio se u potpunosti njihovoj obuci i razvijanju. On je bio veliki Učitelj umijeća obuke, a ipak mu je trebalo vrijeme od tri pune godine. Zar bismo se mogli nadati da će nama trebati manje?

Odgovori