Blog

Bild_2024-03-16_002340065

Stvaranje učenika započinje evangelizacijom. Ako u svojoj službi stvaranja novih učenika radimo samo s kršćanima, tada će priliv duša u Kraljevstvo Božje biti ravan nuli. Agresivna evangelizacija je oznaka predanog učenika, a prvenstveno iz plodova evangelizacije on će odabrati svojega Timoteja – osobu od koje želi napraviti učenika.

Ako je evangelizacija prvi korak u stvaranju učenika, onda je rad s novoobraćenicima drugi korak. Jedno je upuštati se u bitku s neprijateljem i oslobađati zatočenike, ali posve je nešto drugo provoditi potrebno vrijeme s novoobraćenikom kako bi on rastao, sazrijevao i kretao se prema sličnosti s Isusom Kristom. Kod tjelesne reprodukcije zadatak odgovornih roditelja počinje tek kada se dijete rodi. Nakon toga slijede godine pažljivog odgajanja i obučavanja kako bi se dijete razvilo do točke kada je spremno stupiti u brak i preuzeti odgovornost za vlastitu obitelj.

Rad s novoobraćenicima je dakle poput duhovne pedijatrije – njega i zaštita duhovne bebe. Odnosi se na razvoj novorođenih u Kristu od trenutka njihovoga novoga rođenja do trenutka kada odrastu i postanu sposobni brinuti sami za sebe.

Biblija nas poučava da Bog ima očinsko srce. To smo vidjeli iz proučavanja retka Izaija 40,66. I sâm Isus nas je naučio da o Bogu govorimo kao o “Ocu našemu”. Raditi s novoobraćenikom stoga znači prenositi na mladoga kršćanina istu onu pažljivu brigu koju je naš Bog pokazao i prema nama. Teško nam je povjerovati vlastitim ušima kada čujemo da je netko ostavio malu bebu bez skrbi, ali iz nekog razloga naša savjest nije tako britka kada čujemo za zanemarenu novorođenčad u Kristu. Ako ih se prepusti sebi samima, vratit će se u tjelesnost.

Mnogi se boje uključiti u rad s novoobraćenicima jer se ne osjećaju doraslima zadatku. Misle da ne znaju dovoljno o kršćanskome životu da bi preuzeli odgovornost duhovnoga roditelja. Ili pak misle da i sami imaju još toliko toga ostvariti u kršćanskome životu da bi zapravo netko trebao s njima raditi umjesto da oni rade s nekim drugim. Osjećaj nedoraslosti je posve normalan i vjerojatno nikada neće posve nestati. To je jednostavno odraz ljudskoga (ili tjelesnoga) stanja. Još nisam sreo roditelje koji odgajaju djecu i misle da znaju sve moguće odgovore.

Rad s novoobraćenicima je jednostavno spoj roditeljske brige i zdravoga razuma. Ipak, postoje neke temeljne smjernice u pomaganju novim kršćanima da dosegnu zrelost. Kakve odgovornosti imaju roditelji prema novorođenoj djeci? Razmotrimo neke od najočiglednijih.

 

Osigurajte prikladnu njegu i rješavanje problematičnih područja

Moja najstarija kćer, Deborah Lynn, rođena s oboljenjem IRDS – poremećajem funkcije disanja kod novorođenčadi. U većini slučajeva djeca s ovim oboljenjem umiru. Našemu su djetetu davali samo 10% šanse da preživi. Možete zamisliti kako smo bili zahvalni kad smo doznali da je Deborah dodijeljen najbolji pedijatar u gradu. Odmah ju je stavio u izolaciju i poduzeo sve potrebne mjere kako bi preživjela. Božjom milošću tako je i bilo, tako da je Deborah Lynn danas zdrava mlada žena.

Njega i briga koju je liječnik pružio našoj kćeri lijep je prikaz marljivog rada koji se od nas očekuje kada radimo s novim kršćanima. Ako ste odgovorni za nekog novorođenog kršćanina, evo nekoliko savjeta.

 

  1. Pomno ponovite s novim kršćaninom plan spasenja.

“I ovo je svjedočanstvo: Bog nam je dao život vječni; i taj je život u Sinu njegovu. Tko ima Sina, ima život; tko nema Sina Božjega, nema života” (1. Ivanova 5,11-12).

Svatko tko ima Sina, ima život. Novoga kršćanina možete zapitati: “Gdje je Isus Krist večeras?” Što god da vam ta beba u Kristu odgovori, treba također kazati i da je Isus Kristu u njegovome ili njezinome srcu. Možete upotrijebiti i ilustraciju olovke unutar Biblije – Biblija predstavlja Isusa Krista, a olovka vječni život. Ako vjernik ima Bibliju (Isusa Krista), tada ima i olovku (vječni život) jer vječni je život u Sinu.

Nažalost, mnogi kršćani provode godine života u magli nesigurnosti. Nedostaje im sigurnost spasenja zbog toga što ne razumiju ono što Biblija govori o toj temi. Pravilan rast i razvoj može proizlaziti jedino iz spoznaje novoga kršćanina da je zauvijek dijete Božje.

 

  1. Molite za njega ili nju.

Velika većina novozavjetnih molitava ne odnosi se na nespašene, nego na rast i sazrijevanje novih kršćana. Na primjer, dvije snažne Pavlove molitve u Poslanici Efežanima govore o njegovoj brizi za njihov rast i razvoj (vidi Efežanima 2,15-23; 3,14-20).

Otkrivam da je molitva najteži posao u koji se mogu upustiti kao kršćanin. Istovremeno je to i najvažniji dio praćenja učenikovoga razvoja. Ako je i vama molitva naporan zadatak, dopustite mi da vam predložim da za svojega novoga kršćanina molite one iste molitve koje nalazimo u Bibliji, kao na primjer molitve iz Poslanice Efežanima. Možete započeti s proučavanjem Novoga zavjeta na temu molitvi koje bi se mogle primijeniti na učenika i potom ih iskoristiti kao dio programa praćenja učenikovoga razvoja.

Druga stvar koju radim je razmišljanje o područjima u kojima imam poteškoća. Potom posredujem za prijatelja u tim područjima. Biblija kaže: “Nije vas zahvatila druga kušnja osim ljudske. Ta vjeran je Bog: neće pustiti da budete kušani preko svojih sila, nego će s kušnjom dati i ishod da možete izdržati” (1. Korinćanima 10,13). Svi se mi borimo protiv istih iskušenja i svi imamo iste temeljne potrebe.

 

  1. Odmah posjetite učenika nakon što se odluči za Krista i posjećujte ga često.

Ovo je posebno važno u periodu odmah nakon obraćenja. Sotona priprema protunapad, a novi je kršćanin posebno osjetljiva meta jer još uvijek ne razumije ni narav duhovne borbe ni velike biblijske istine koje mu mogu pomoći dok se probija kroz kušnje i teškoće.

Tijekom prvih deset dana djetetova života, majka mora biti s njime skoro bez prestanka. Što dijete postaje starije, ona ga sve manje mora nadzirati. I ponovo, ono isto što vrijedi za fizički svijet, vrijedi i za duhovni.

Jedna od najznačajnijih službi koje možete imati sa svojim učenikom jest služba ohrabrivanja. Neka zna da je sada član Božje obitelji i da ste zajedno braća u Kristu. Jedna od vjerojatnih sotonskih prijevara bit će da su njegovi problemi i iskušenja jedinstveni i tipični samo za njega. Ohrabrite učenika činjenicom da se svi mi borimo s istim problemima. I ne samo to, nego tijekom njegovih iskušenja budite uz njega i zajedno im se oduprite.

 

Osigurajte pravilnu prehranu

Kada je naša mala Deborah Lynn iz bolnice napokon pobjednički stigla kući, morali smo se nositi s odgovornošću da je pravilno i redovito hranimo. Hranili smo je ne kada se nama prohtjelo, nego kada god je ona to htjela – a to je često bilo u posve nezgodno vrijeme. Jedno je pak sigurno: nismo od nje tražili da se sama snalazi. Bilo bi okrutno da smo joj kazali: “Dušo draga, ako si gladna, hladnjak je pun – posluži se.”

Pravilna duhovna prehrana novoga kršćanina trebala bi uključivati barem sljedeće:

 

  1. Redovito tiho vrijeme.

U Evanđelju po Marku 1,35 vidimo jednu od navika koje je imao Gospodin Isus Krist. “Rano ujutro, još za mraka, ustane, iziđe i povuče se na samotno mjesto i ondje se moljaše.” Svaki bi dan trebao početi kratkim druženjem s Gospodinom, jer tako vjernik dobiva duhovnu hranu za dan koji je pred njime. Ovo tiho vrijeme trebalo bi uključivati molitvu i čitanje Riječi. Sljedeće jednostavne smjernice korisne su kod pomaganja osobi da krene s molitvom.

Obožavanje – Počnite obožavanjem i molitvom koja govori o Božjoj slavi. Potaknite novoga kršćanina da upotrijebi neke od biblijskih molitvi, kao što je ona u 1. Korinćanima 29,11-14.

Ispovijedanje – Ovo je trenutak priznavanja svoje grešnosti i ovisnosti o Gospodinu. “Ako priznamo grijehe svoje, vjeran je on i pravedan: otpustit će nam grijehe i očistiti nas od svake nepravde” (1. Ivanova 1,9). Ovaj je redak kršćanski sapun. Zamislite da je moja mala curica u neposlušnosti izašla iz kuće i otišla se igrati u blatu. Kada se uplakana vrati kući i moli da joj oprostim, ne samo da ću joj oprostiti, nego ću je također odvesti u kupaonicu i oprati je od glave do pete, kao i njezinu odjeću, kako bi, kada završim, bila kao i da nije izašla iz kuće. To je obećanje koje Gospodin Isus daje vjerniku u 1. Ivanovoj 1,9.

Zahvaljivanje – Dugi popis grijeha u prvom poglavlju Poslanice Rimljanima počinje riječima u 21. retku: “… ne iskazaše mu kao Bogu ni slavu ni zahvalnost.” Odmah na početku kršćanskoga života vjernik mora shvatiti važnost zahvalnosti. Ovaj se dio molitve sastoji od nabrajanja mnoštva blagoslova koje nam je pružio milostivi Bog. Pismo kaže: “Svaki dobar dar, svaki savršen poklon odozgor je, silazi od Oca svjetlila u kome nema promjene ni sjene od mijene” (Jakovljeva 1,17).

Zastupanje – Provodimo vrijeme moleći za druge – za obitelj, prijatelje, crkvu, zemlju. Mladome kršćaninu možete pomoći u ovome aspektu molitve tako što ćete ga poučiti da koristi molitvenu listu. Uzmite list papira i po sredini povucite okomitu crtu, naslovljavajući lijevi stupac “Molitve”, a desni “Odgovori”. Uz svaku molitvu navedite i datum kada je izmoljena. Kada na molitvu stigne odgovor, upišite kako i kada je stigao odgovor na molitvu. Novome će kršćaninu to na slikovit način prikazati kako čudesno Bog odgovara na molitve.

Između mnogih dobrih pisanih pomagala koja kršćaninu mogu biti od pomoći u tihom vremenu, moje su omiljene knjige The Quiet Time, koju objavljuje InterVarsity Press i Seven Minutes with God, koju objavljuje organizacija The Navigators.

Pomognite mladom kršćaninu da bude dosljedan u molitvi tako što ćete isprva biti s njime tijekom tih molitava. Na primjer, tijekom prvoga tjedna njegovoga novog života s Gospodinom molite se zajedno svakoga jutra. Drugoga se već tjedna možete zajedno moliti svakoga drugog dana, a naredni mjesec ili dva možete se tako sastajati jednom tjedno.

Potaknite učenika da radije krene s kratkim periodom druženja s Gospodinom, umjesto da mu predlažete dugačke seanse. U tomu je ljepota maloga plana izloženoga u knjizi Seven Minutes with God. Bolje je dosljedno provoditi po sedam minuta s Bogom svakoga dana, negoli započeti odmah sa satom vremena svakoga jutra i potom obeshrabreno odustati.

 

  1. Čitanje Biblije

“Kao novorođenčad žudite za duhovnim, nepatvorenim mlijekom da po njemu uzrastete za spasenje” (1. Petrova 2,2). Mladome kršćaninu za početak zadajte manje komade, po mogućnosti iz Novoga zavjeta ili Psalama, kako bi ih uključio u svoje tiho vrijeme.

Metoda koja se pokazala vrlo uspješnom jest čitanje jednog ili dvaju odlomaka, razmišljanje o pročitanom, označavanje najdražeg retka za to jutro. Radite tako šest jutara zaredom, odabirući svakoga jutra po jedan najdraži redak. Potom, sedmoga jutra pregledajte šest dotad odabranih redaka i izdvojite najdražega među najdražima. Taj redak tada možete zapisati na karticu i naučiti ga napamet.

 

  1. Proučavanje Biblije

Najvažniji cilj rada s novoobraćenikom je pokazivanje mladom kršćaninu kako se sam može hraniti Riječju Božjom. Neka bude u kontaktu sa zrelim kršćanima koji će ga hraniti i time mu pokazati “sav naum Božji”, ali zapamtite da to nikada ne može biti zamjena za osobno učenje kako se sâm hraniti Riječju.

Sjećam se onih prvih dana u životu male Deborah i kakva je to samo radost bila držati je u naručju i hraniti je. Bila je tako u mojemu naručju – dva oka, nosić i bočica s dudom. Ipak, kako je rasla, poticali smo je da se nauči sama hraniti. To nam je kao roditeljima bilo toliko važno da nam uopće nije smetalo što je neko vrijeme jela prstima. Znali smo da je proces učenja kako se pristojno jede dugotrajan, ali on je također i suštinski važan.

U prvim danima rada s novoobraćenikom vi i vaš pastor morat ćete obavljati najveći dio hranjenja novorođenog kršćanina. Za mnoge je kršćane učenje samostalnog hranjenja iz Riječi naporno. Zna izgledati kruto i legalistički, ali i besplodno. Zbog toga će novi kršćanin često biti na iskušenju da odustane. Znajući za ovo iskušenje, morat ćete s njime usko surađivati i poticati ga da ostane na pravome putu.

Na tržištu postoji mnoštvo dobrih biblijskih udžbenika, ali nažalost znam za vrlo malo njih koji osobu poučavaju kako se samostalno hraniti. Organizacija The Navigators nudi seriju biblijskih udžbenika pod naslovom Design for Discipleship, čiji je cilj poučiti mladoga kršćanina značenju učeništva i postupno ga odvajati od pomagala za učenje kako bi na kraju samostalno uzeo Bibliju i hranio se iz nje bez vanjske pomoći, osim Duha Svetoga. Još jedna izvrsna knjiga o proučavanju Biblije je The Independent Bible Study, čiji je autor Irving L. Jensen (u SAD-u u izdanju Moody Press). Nju pak preporučam zrelim kršćanima. (Komentar urednika: U istoj kategoriji također vrijedi nabaviti i Unlocking the Scripture i Opening the Book, obje autora Hansa Finzela, u SAD-u izdaje Victor Books).

Koju god metodu proučavanja Biblije koristili, ona mora uključivati i period kada mladi kršćanin priprema vlastito proučavanje i potom period kada se sastaje s drugim ljudima koji su također proučavali Bibliju i koji međusobno raspravljaju o svojim otkrićima i rezultatima te uče jedni od drugih. U prvim tjednima učenja na temu proučavanja Biblije dobro je ako s novim kršćaninom zajedno pripremate lekciju. Iskustvo prolaska korak po korak kroz ovaj proces rasta je nezamjenjivo.

 

Osigurajte ljubav i pažnju

S jednom stvari nikada ne možete pretjerati u odnosu s drugim ljudima: s ljubavlju. Ljudi pogrešno shvaćaju što ljubav jest i umišljaju da je to zapravo isto što i razmaziti osobu. Te dvije stvari zapravo uopće nisu ni na koji način povezane. Sociolozi i psiholozi kažu da ukoliko je dijete lišeno ljubavi u ranim godinama života, tada je vrlo upitno hoće li ikada spoznati što uistinu znači voljeti i biti voljen. Jedna od temeljnih potreba u životu je voljeti i primati ljubav. Na svoje bebe u Kristu moramo primijeniti načelo nježne i brižne ljubavi. Okružite mladoga kršćanina ljubavlju!

 

  1. Pozivajte njega ili nju kod sebe na jelo i neka se osjeća dijelom obitelji.

Bob Wheeler, po struci tesar, čovjek je koji me prije mnogo godina doveo Kristu. Jedna od najvažnijih stvari koje je uradio za mene bila je da me uključio u život svoje obitelji. Njegov je dom bio moj dom. Uvijek sam se osjećao dobrodošlim. Ne mogu se niti sjetiti koliko sam samo puta jeo za njegovim stolom, ali znam da sam dobio značajan udio njegovoga doma i kuće! Kada pomislim na Boba, sjetim se 1. Korinćanima 16,15: “Zaklinjem vas, braćo – znate dom Stefanin, da je prvina Ahaje i da se posvetiše posluživanju svetih – da se i vi pokoravate takvima i svakomu tko surađuje i trudi se.” Taj mi je redak dobio tako snažno značenje da smo ga moja supruga i ja odabrali kao zaštitne riječi našega doma.

 

  1. Uključite njega ili nju u toplinu i zajedništvo crkve.

Pisac Poslanice Hebrejima upozorava: “I pazimo jedni na druge da se potičemo na ljubav i dobra djela te ne propuštamo svojih sastanaka, kako je u nekih običaj, nego se hrabrimo, to više što više vidite da se bliži Dan” (Hebrejima 10,25).

Postoji određena kemijska reakcija do koje dolazi u zajednici vjernika, koja stvara pravo okružje za rast i stabilnost. Sjećam se kada me Bob prvi put odveo u crkvu. Njegovi su prijatelji tada postali i mojim prijateljima. Zajedništvo i poticaj koje su mi pružili bili su glavni čimbenici mojega kršćanskoga razvoja.

U crkvi sam imao priliku promatrati druge vjernike i prihvatiti njihov način života kao svoj. Dosta je toga u mojemu starome životu valjalo odstraniti, a mnoštvo komponenti novoga života valjalo je uključiti u svakodnevicu. Ta je mala crkva odigrala veliku ulogu u mojoj tranziciji.

 

  1. Vodite njega ili nju sa sobom.

O Gospodinu Isusu piše: “… ustanovi dvanaestoricu da budu s njime i da ih šalje propovijedati …” (Marko 3,14). Putujte zajedno, otiđite na dopust istovremeno, upuštajte se u sportske i druge aktivnosti zajedno. Ono što će se dogoditi opisuje se u Izrekama 27,17: “Željezo se željezom oštri i čovjek oštri jedan drugoga.”

 

Osigurajte atmosferu prihvaćenosti

Sjećam se da je tijekom mojega odrastanja stvar koju sam jako cijenio kod mojega oca bilo to što sam s njime uvijek mogao razgovarati o bilo kojoj temi koja mi je pala na pamet, i to bez straha da će me pogrešno shvatiti ili kazniti. Što sam stariji, to mi je dragocjenije takvo naslijeđe. Na tome radim i sa svojom djecom.

Često su nam na srcu neke stvari o kojima bismo voljeli porazgovarati, ali se bojimo da nas ljudi neće shvatiti. Kod rada s novoobraćenicima vrlo je važno da čovjek osjeća slobodu izraziti vlastite strahove, sumnje i osobne probleme, bez obzira koliko oni intimni bili, bez straha da će zbog toga biti osuđen ili odbačen.

Petar kaže: “Prije svega imajte žarku ljubav jedni prema drugima jer ljubav pokriva mnoštvo grijeha” (1. Petrova 4,8). Vjerojatno nema boljeg savjeta kada se radi o prevladavanju osjećaja nedostatnosti koji prati sve nas, posebice u međuljudskim odnosima. Zadovoljavajući potrebe moje supruge, odgajajući vlastitu djecu, pomažući drugima da sazriju u Kristu, ovaj je osjećaj nedostatnosti ponekad izuzetno snažan. Ali sve to nekako uvijek dobro završi kada se doda onaj sastojak kojega nazivamo “ljubav”.

Strah kojega osjećate kada preuzimate odgovornost za pomaganje novom kršćaninu posve je prirodan. Primjena ovih jednostavnih načela bit će vam od pomoći, ali neće ukloniti strah. Držite učenika blizu sebe i volite ga kao što volite članove vlastite obitelji. Bog će obaviti ostalo.

Odgovori