Blog

Bild_2024-03-16_000219503

Kao i mnogi drugi, filozof Mortimer Adler tvrdio je da je nerođeno dijete “dio ženinoga tijela na isti način na koji je nečija ruka ili noga dio živoga organizma. Osobna odluka o amputiranju noge ili ruke spada u područje privatnoga života – a to je sloboda da čovjek čini što hoće dokle god to ne šteti drugima ili javnoj dobrobiti”.[1]

 

TOČNO ILI NETOČNO?

Dio tijela definiran je zajedničkim genetskim kodom kojega taj dio dijeli s ostatkom tijela. Svaka stanica majčinih krajnika, crvuljka slijepog crijeva, srca i pluća ima isti genetski kôd. Nerođeno dijete također ima genetski kôd, ali je on izrazito različit od majčinog. Svaka stanica djetetovoga tijela je jedinstvena i samo njegova, i svaka je potpuno različita od stanica majčinoga tijela. Često je čak i krvna grupa različita, a u polovici slučajeva su različitoga spola.

Ako bi ženino tijelo bilo jedino koje je uključeno u trudnoću, u tom slučaju razmislimo samo koje bi dijelove tijela morala imati – dva nosa, četiri noge, dva niza otisaka prstiju, dva mozga, dva krvotoka, i dva kostura. U polovici slučajeva također bi morala imat i muške genitalije. Ako je nemoguće da žena ima muške genitalije, tada je nemoguće da je dječak kojega nosi u sebi samo jedan od dijelova njezina tijela.

Kineska zigota implantirana u tijelo Šveđanke još će uvijek biti Kinez, a ne Šveđanin jer se njezin identitet temelji na vlastitome genetskom kodu, a ne na kodu tijela unutar kojega se nalazi.

Dijete može umrijeti, a majka preživjeti, ili pak majka može umrijeti, a dijete preživjeti, što dokazuje da su oni zapravo dvije zasebne jedinke.[2]

U prenatalnoj kirurgiji se nerođeno dijete, pupkovinom još uvijek vezano za majku, vadi iz maternice, stavlja pod anesteziju, operira i potom vraća u majčino tijelo. Dijete se pritom naziva pacijentom, operira ga se, dodjeljuje mu se medicinski karton u kojemu se bilježe krvna grupa i vitalne funkcije.

Godine 1999. nerođeno dijete po imenu Samuel Armas operirano je zbog poremećaja nazvanog spina bifida. Njegova fotografija, objavljena u časopisu Life, privukla je pažnju cijeloga svijeta. Dok je kirurg zatvarao maternicu, sićušni je Samuel izvukao ručicu iz maternice i zgrabio liječnika za prst. Fotoreporter Michael Clancy snimio je taj zapanjujući trenutak. (Na poleđini knjige možete vidjeti veoma sličnu, nagrađenu fotografiju iz časopisa Life, koja prikazuje tada još nerođenu Sarah Marie Switzer.) Clancy komentira: “Odjednom se čitava mala ruka izvukla iz otvora i potom povukla natrag sve dok nije ostala viriti samo sićušna šaka. Kirurg je na to podignuo tu ručicu, koja je pak reagirala i stisnula liječnikov prst. Kao da mu provjerava snagu, doktor je protresao tu minijaturnu šaku. Samuel ga je čvrsto držao. Snimio sam to! Nevjerojatno!”[3]

Samuel Armas je vraćen natrag u maternicu, koja je potom zašivena, a on je rođen skoro četiri mjeseca kasnije. Kako je prizor Samuelovoga hvatanja kirurgova prsta djelovao na Clancyja? “U tome trenutku Clancy je sa stava pobornika prava na pobačaj prešao na stav pobornika prava na život. On sâm kaže: “Još dva sata nakon operacije bio sam potpuno šokiran… Sada znam da pobačaj nije u redu – potpuno je pogrešan!”[4]

Zar itko stvarno vjeruje da je ovaj pacijent koji osjeća bol i hvata liječnika za prst zapravo samo nekakav dodatak majčinome tijelu? Može li se razumno tvrditi da se, nakon vraćanja u majčinu utrobu, može legalno usmrtiti tog istog pacijenta u bilo kojemu trenutku tijekom ostatka trudnoće?

 

NEDOSLJEDNOST SA SVIH STRANA

Prema Medicinskome sveučilištu američke savezne države South Carolina, ukoliko bi test mokraće trudnice ukazivao na uporabu kokaina, trudnicu se tada može uhititi zbog davanja droge maloljetniku. Na sličan način u američkoj saveznoj državi Illinois trudnica koja koristi ilegalne opijate može biti optužena za “davanja kontroliranih tvari malodobnoj osobi”. To je izravno priznavanje da je nerođeno dijete osoba koja ima svoja prava, koja zaslužuje zaštitu čak i od vlastite majke.

A ipak, ta ista žena koju se optužuje i pritvara zbog ugrožavanja vlastitoga djeteta, potpuno je slobodna pobaciti to isto dijete. Danas je u Americi protuzakonito naštetiti nerođenome djetetu, ali ga je potpuno zakonito usmrtiti.

U saveznoj državi Oregon od svake se ustanove u kojoj se toči alkohol zahtijeva postavljanje ovoga znaka:

Trudnoća i alkohol NE IDU ZAJEDNO

Pijenje alkoholnih pića, uključujući vino i pivo, tijekom trudnoće može uzrokovati pojavu urođenih mana.

Ako alkohol šteti nerođenoj djeci, što im onda čini pobačaj?

Američki kongres jednoglasno je odlučio do poroda zakonski odgoditi izvršenje smrtne kazne na svakoj na smrt osuđenoj trudnici. Svaki kongresnik, čak i ako je pobornik prava na pobačaj, zna da je nerođeno dijete zasebna osoba koja nije kriva za majčine zločine. Nikakva odgoda izvršenja smrtne kazne nije se nikada tražila zbog majčinih krajnika, srca ili bubrega.

Mnoge američke savezne države izglasale su zakone o umorstvu ploda, prema kojima se namjerno oduzimanje života plodu smatra umorstvom, izuzev u slučaju kada to učini majka. Ti zakoni izravno potvrđuju da je nerođeno dijete ljudsko biće. Godine 2004. američki kongres izglasao je zakon o nerođenim žrtvama nasilja, kojim se nalaže da se svakoga tko namjerno usmrti ili pokuša usmrtiti nerođeno dijete mora kazniti zbog usmrćivanja ili pokušaja usmrćivanja ljudskoga bića”.[5]

Razmislimo samo o bizarnim implikacijama ovakvog dvostrukoga standarda. Ako bi žena zakazala termin za izvođenje pobačaja, a na putu do klinike dijete bi na neki način bilo usmrćeno u njezinoj utrobi, ubojica djeteta bio bi osuđen za umorstvo. Ali ako do takve nezgode ne bi došlo, sat vremena kasnije neki liječnik bio bi plaćen za izvođenje legalnog postupka usmrćivanja tog istog djeteta (i to na način koji je vjerojatno još jeziviji).

Koja je za dijete razlika tko ga je ubio?

 

LEKCIJA LOUISE BROWN

Biti unutar nečega nije isto što i biti dio nečega. (Automobil nije dio garaže samo zato što je parkiran u njoj.) Louise Brown, prva beba iz epruvete, začeta je kada su spermij i jajašce spojeni u Petrijevoj zdjelici. Je li postala dijelom majčina tijela kada je umetnuta u njezinu maternicu? Ništa više negoli je bila dijelom Petrijeve zdjelice kad je ondje živjela.

Ljudska bića ne bi se smjelo diskriminirati zbog njihova obitavališta. Pri rođenju se ne događa ništa što bebu čini suštinski drugačijom negoli je bila prije rođenja. Nema nikakve čarolije koja mijenja narav novorođenčeta kada se ono preseli nekoliko desetaka centimetara iz majčine utrobe u vanjski svijet.

[1] Mortimer J. Adler: Haves Without Have-Nots: Essays for the 21st Century on Democracy and Socialism (New York: Macmillan, 1991.), str. 210.

[2] “Brain-Dead Woman Gives Birth”, The Oregonian, 31. srpnja 1987.

[3] Vidi: www.milchaelclancy.com/story.html.

[4] Chuck Colson: “Life-and-Death Decisions: Praying for the Supremes”, BreakPoint Commentary #000425, 25. travnja 2000.

[5] HR 1997 je izglasan u senatu, s omjerom glasova 61-38, 25. ožujka 2004.

Odgovori