Blog

Bild_2024-02-28_124533050

Među osobljem organizacije The Navigators nalazi se i jedan Jamajčanin. Prije nekoliko godina radio je u tvrtci za trgovinu bananama u blizini svojega rodnog grada – Kingston Towna. Tako mu je dobro išlo u poslu da ga je jednog dana jedan od nadređenih pozvao u ured na razgovor o nastavku karijere.

Nakon procjene mladićevog potencijala, nadređeni mu je rekao: “U našoj ti kompaniji predviđam sjajan uspjeh, kao i sjajne izglede za vrlo brza promaknuća. Ali mi tražimo predane ljude. Ako misliš uspjeti, moram prvo znati jesi li spreman uložiti život u zamjenu za posao s bananama.”

Mladić je na trenutak razmislio i zaključio da svoj život ne može posvetiti bananama.

Kristovo mjesto Gospodina znači da je on na prvome mjestu, iznad svih mogućih “banana” vašega života.

U ovome poglavlju pozabavit ćemo se s četiri aspekta postavljanja Krista za Gospodara našega života.

  1. Činjenica da je Isus Gospodin bez obzira želimo li mi to ili ne.
  2. Razlozi zbog kojih ga ne želimo priznati za Gospodina.
  3. Što znači priznati ga za Gospodina.
  4. Zašto Isus želi biti naš Gospodin.

Pogledajmo svaki od aspekata zasebno.

Isus je Gospodin bez obzira želimo li mi to ili ne.

Isus Krist je Stvoritelj svega što postoji i svojom riječju sve drži na okupu. “U njemu je sve stvoreno na nebesima i na zemlji, vidljivo i nevidljivo, bilo Prijestolja, bilo Gospodstva, bilo Vrhovništva, bilo Vlasti – sve je po njemu i za njega stvoreno: on je prije svega i sve stoji u njemu. On je Glava Tijela, Crkve; on je Početak, Prvorođenac od mrtvih, da u svemu bude Prvak” (Kološanima 1,16-18).

Jeste li ikada razmislili o tomu kako je sićušan onaj dio života kojega uistinu možete kontrolirati? Jeste li možda vi odredili kada ćete se roditi? Ili tko će vam biti roditelji? Ili u kojoj ćete se zemlji roditi? Jeste li možda vi odredili koje će vam boje biti koža? Oči? Kosa? Jeste li sami odredili vlastitu inteligenciju, darove ili talente? A što je s visinom – jeste li možda to sami sebi odredili? Ili vlastiti izgled, hoćete li biti posebno naočiti ili posve obični? Odgovor na sva ova pitanja je negativan. U svakome od ovih područja, kao i u mnogim drugima, niste imali pravo glasa. Vaše glasovanje tu nema težine!

A u kojoj onda mjeri uopće imate kontrolu? Biblija nam kaže da kontroliramo malen, ali važan dio života: vlastitu volju. Priznavanje Gospodina je čin volje. Uključuje predavanje Isusu Kristu. To znači da je Isus Gospodar svega što vi jeste, ne samo jednog dijela vas. Donoseći ovu odluku, zapamtite da on kontrolira većinu onoga što je vezano uz vaš život, sviđalo se to vama ili ne.

Razlozi zbog kojih ga ne želimo priznati za Gospodina.

Iako svatko ima svoje osobne razloge zašto ne priznaje Isusa za Gospodina, neki razlozi se ipak javljaju nevjerojatno učestalo.

  1. Mogao bi od nas tražiti da uradimo nešto što na bismo htjeli uraditi.

Naravno da će to uraditi. Da nije tako, ovdje uopće ne bi bilo problema. Kada postavite Isusa za Gospodara svojega života, možete računati na to da će od vas tražiti neke stvari koje radije ne biste učinili.

Abraham nije htio žrtvovati Izaka. Mojsije nije htio stati pred faraona. Josip nije htio provesti sve one godine u zatvoru. Isus Krist nije htio završiti na križu.

Nitko ne voli biti razapet. Nitko ne želi umrijeti. Nikomu se ne sviđa odricanje od samoga sebe. Ali to je suština gospodstva. Učenik je disciplinirana osoba. On kaže ne vlastitim željama u korist onoga što njegov Gospodin želi. Učenik nije razmažen sebičnim udovoljavanjem vlastitim htjenjima i željama.

Kada je Isus Krist Gospodin našega života, tada je svako područje pod njegovom nadležnošću – vaše misli, vaša djela, planovi, posao, slobodno vrijeme i vaš životni cilj. Sve je to pod njegovim gospodstvom.

  1. Mislimo da znamo što je za nas najbolje.

Ništa nije dalje od istine! Malo dijete koje ostane samo nastradat će. Možda pojede nešto pogrešno, možda istrči na ulicu, počne se igrati oštrim nožem ili nečim drugim jednako tako opasnim. Roditelji moraju stalno bdjeti nad djetetom. To znači da roditelj mora biti gospodar djetetovoga života. Zapravo, i sâm zakon zahtijeva da tako bude; kada roditelj odbije taj položaj, sud se mora pozabaviti njegovim slučajem.

Ali kada dosegnemo tjelesnu zrelost, tada mislimo da se situacija odjednom mijenja. I tu griješimo. Dijete prepušteno samo sebi vjerojatno će se povrijediti. I kao punoljetne osobe prepuštene sebi uistinu bivamo povrijeđeni.

Skupina znanstvenika skrenula je pažnju na činjenicu da SAD ima dovoljno nuklearnog oružja za uništenje svakog ljudskog bića na zemlji – ekvivalentno jednom željezničkom vagonu punom dinamita po glavi svakog stanovnika svijeta: svakog muškarca, žene i djeteta. A tu se uopće ni ne ubraja nuklearno oružje ostalih zemalja svijeta.

Jeste li ikada razmislili o činjenici da plaćamo policiju kako bi bdjela nad nama kako ne bismo uradili ništa loše? A ipak imamo obraza izjaviti da znamo što je najbolje za naš život.

  1. Nismo baš uvjereni da Bog želi ono što je najbolje za nas.

Kada bi nam Bog uistinu želio zagorčati život, možete li samo zamisliti što bi sve mogao uraditi? Kada bi samo želio da smo jadni i nevoljni te nas htio zasuti užasima, mogao bi učiniti da nam život postane jednostavno nepodnošljiv.

Netko bi još i mogao kazati da se Bog ne želi miješati u naš život, ali potpuno je besmisleno tvrditi da nam želi nauditi.

Ipak, ne možete ustvrditi da Isus Krist ne želi imati upliv na vaš život. I samo pitanje gospodstva okreće se oko činjenice da on želi sudjelovati u vašemu životu. Pogledajte što je rekao kroz proroka Jeremiju: “Jer ja znam svoje naume koje s vama namjeravam – riječ je Jahvina – naume mira, a ne nesreće: da vam dadnem budućnost i nadu” (Jeremija 29,11).

Što znači priznati ga za Gospodina.

Implikacije priznavanja Isusa Krista za Gospodina vide se već i u molitvi koju je naučio svoje učenike. “Vi, dakle, ovako molite: ‘Oče naš, koji jesi na nebesima! Sveti se ime tvoje! Dođi kraljevstvo tvoje! Budi volja tvoja kako na nebu tako i na zemlji! Kruh naš svagdanji daj nam danas! I opusti nam duge naše kako i mi otpustismo dužnicima svojim! I ne uvedi nas u napast, nego izbavi nas od Zloga!'” (Matej 6,9-13).

Obratite pažnju na početak molitve: Oče naš. Isus nam ne govori da kažemo: “Oče moj”, nego: “Oče naš.” Učenik mora biti u stanju poistovjetiti se s narodom u kojemu se nalazi, mora biti u stanju sjediti tamo gdje taj narod sjedi. Učenik nije pojedinac koji je negdje stigao. Naprotiv, on je naučnik, hodočasnik, onaj koji nastoji svoj život učiniti onim što Bog želi da bude. Stoga mora razumjeti potrebe i slabosti naroda.

Sveti se ime tvoje. Isus nije molio da se njegovo ime sveti, nego da se ime Očevo sveti. Priznavanje njegovoga gospodstva podrazumijeva da mu morate predati i svoje ime.

Zanima li vas proslavljanje vlastitoga imena? Želite li da vas ljudi priznaju? Jesu li vaši životni ciljevi sami sebi dostatni – postići veliko znanstveno otkriće, uspjeti u poslu, biti u braku s važnom osobom? Imati Isusa za Gospodina znači htjeti da se sveti njegovo ime, a ne vaše.

Dođi kraljevstvo tvoje. Božja je želja vladati ovdje na zemlji, baš kao što vlada i na nebu.

On gradi svoje kraljevstvo. Radite li i vi neumorno na izgradnji kraljevstva Kristovoga ili pak gradite vlastito malo kraljevstvo? Je li to možda poučavanje u crkvi ili možda odbor starješina i đakona, neki vaš projekt ili možda misionarski program? Privlače li vam ove stvari pažnju ili pak možete potpuno iskreno kazati da se trudite samo oko izgradnje Kristovoga kraljevstva?

Jedan način izgradnje kraljevstva Božjega je evangelizacijom, tj. “izvlačenjem ljudi iz mraka prema svjetlu, i iz vladavine Sotone u vladavinu Božju”. Jeste li aktivno uključeni u evangelizaciju? Koliko nekršćana poznajete koji o vama misle kao o bliskom prijatelju?

Budi volja tvoja. Ponovo obratite pažnju na to da Gospodin Isus ne kaže: “Budi volja moja”, nego: “Budi volja tvoja.”

Ovo je ona ista misao koju je Isus iznio govoreći: “Ja sam od sebe ne mogu učiniti ništa: kako čujem, sudim, i sud je moj pravedan jer ne tražim svoje volje, nego volju onoga koji me posla” (Ivan 5,30).

Ne možete moliti govoreći: “Budi volja tvoja” osim ukoliko ste aktivno uključeni u traženje i izvršavanje volje Božje za svoj život. Počnite s onime za što iz Pisma znate da je volja Božja. Uradite li tako, Duh Sveti vjerno će vam razjašnjavati područja u kojima niste sigurni.

Kruh naš svagdanji daj nam danas. Ovu molitvu možemo iskreno moliti jedino ako je naš stav: “Sve što imam dolazi od Isusa i njemu pripada.” U protivnom, zašto uopće tražiti nešto što “ionako prirodno dobivamo”? Pavao je to ovako izrazio: “Ili zar ne znate? Tijelo vaše hram je Duha Svetoga koji je u vama, koga imate od Boga, te niste svoji. Jer kupljeni ste otkupninom. Proslavite dakle Boga u tijelu svojem!” (1. Korinćanima 6,19-20).

Ne pripadate sebi jer vas je Isus otkupio cijenom svoje vlastite krvi. Pripadate njemu. Priznavanje Gospodina znači prihvaćanje te činjenice i predavanje svega što jeste i što imate njemu, kao i svega čemu se nadate.

Razmislite o svojim stvarima za koje smatrate da su vam dragocjene. Možda je to vaša omiljena kristalna ili porculanska vaza ili možda sportska oprema. Možda je to vaša glazbena linija ili automobil. Što god to bilo, zapitajte se tko zaista posjeduje taj predmet. Naravno, ako on uistinu pripada Gospodinu Isusu Kristu, neće vam smetati da ga on koristi kako mu drago.

I otpusti nam duge naše kako i mi otpustismo dužnicima svojim. Isus nam govori da molimo: “Gospodine, molim te oprosti mi na isti način kao što ja opraštam drugim ljudima.” Može te li to iskreno kazati? Pristajete li na to da vam Bog oprosti upravo onoliko koliko ste i vi oprostili drugim ljudima?

Priznavanje Isusa za Gospodina dovodi do međusobnog odnosa koji uključuje ne samo primanje, nego i davanje. Milost je Božja želja da nam se potpuno stavi na raspolaganje. Priznavanje gospodstva je naša spremnost da se potpuno podložimo volji Božjoj. Svatko bi htio da mu se Bog potpuno posveti, ali malo njih je voljno staviti se potpuno Bogu na raspolaganje.

I ne uvedi nas u napast. Ovdje Isus moli Oca da nas ne dovede u situacije u kojima ćemo biti u iskušenju. U životu ima mnogo situacija koje same po sebi nisu pogrešne, ali koje Sotoni nude priliku da nas nadjača.

Isus ne kaže: “I ne uvedi nas u grijeh.” On kaže: “I ne uvedi nas u napast.” Kada molim ovu molitvu, to znači da sam se spreman odreći sumnjivih stvari. Ne samo da sam voljan predati stvari za koje znam da su grijeh, nego sam se također spreman odreći svih onih područja života koja me na neki način odvlače u napast.

Vi sami za sebe znate koja su to područja. Ako je Isus Krist Gospodar vašega života, onda to znači da ste voljni odustati od tih stvari.

Nego izbavi nas od Zloga. Ovu je istu molitvu Gospodin Isus izustio za svoje učenike u noći kada je bio izdan (vidi Ivan 17,15).

Priznavanje Isusa za Gospodina uključuje i spoznaju da ni na koji način ne možemo sami izvojevati svoje bitke. Krist, i samo on, mora nas držati na životu. Nitko u svojoj vlastitoj snazi ne može izvojevati pobjedu nad neprijateljem. Čak je i Isus Krist pobijedio Sotonu samo po cijenu križa.

Jakov, brat našega Gospodina Isusa, to ovako iskazuje:

“Podložite se dakle Bogu! Oduprite se đavlu i pobjeći će od vas!” (Jakovljeva 4,7). Sotona će pobjeći od nas ako uradimo dvije stvari: prvo, ako se podložimo Bogu, i drugo, ako se u snazi Gospodnjoj odupremo Sotoni.

Zašto Isus želi biti našim Gospodinom?

Zašto je Kristu uopće stalo da se uključi u naš život? Zašto nas jednostavno ne prepusti našemu jadu? To je jedna od velikih biblijskih tajni. Međutim, Pismo je veoma jasno po pitanju toga da nas on ljubi i da se uistinu želi uključiti u naš život. One želi biti Gospodarom naših života. Kada sagledam vlastitu grešnost, vlastitu sklonost ka zlu, moram priznati da me ta spoznaja iznenađuje.

Poznajem jednog prodavača iz Oklahoma Cityja koji za svoja poslovna putovanja koristi mali zrakoplov jer često putuje u zakutne dijelove SAD-a. Jednom je nadlijetao neki pusti predio i ugledao pod sobom automobil koji je pokušavao preteći veliki kamion. Bilo je očigledno da je vozaču automobila bilo veoma stalo da što prije projuri uz kamion; njegov je automobil plesao lijevo-desno iz jedne trake u drugu.

Moj prijatelj odlučio je smanjiti brzinu i promatrati taj prizor. Svakoga puta kada bi automobil pokušao preteći kamion, našao bi se ili na dvostrukoj crti ili na brdu ili na okuci ili bi se pak neki drugi automobil pojavio iz suprotnog smjera. Iz perspektive mojega prijatelja moglo se lijepo vidjeti stanje na cesti i nekoliko kilometara u daljinu. Pomislio je: Kada bih nekako mogao stupiti u vezu s čovjekom u automobilu, mogao bih mu javiti kada je najbolji trenutak za pretjecanje, a kada to nije dobro pokušati.

Dok se krećemo kroz ovu veliku avanturu zvanu život, ne vidimo što nas čeka iza ugla, sutra, ili što je iza brda, idućega tjedna. Samim time nismo sigurni kada je sigurno pretjecati na cesti. Zbog toga što je Isus Krist Gospodar svega i vidi sve, od početka do kraja, on zna kada to treba uraditi.

Njegova želja da bude naš Gospodar otkriva njegovu želju da se uključi u naš život kako bi nam mogao kazati kada je pametno krenuti naprijed, a kada je pak bolje ostati na svom mjestu. Zar ne bismo bili poprilično ludi kada bismo odbili tako velikodušnu ponudu?

Odgovori