Subota, 11 Srpanj 2015

Grijeh koji nitko ne priznaje

Ocijeni sadržaj
(1 glas)

U 1. Timoteju 6,3-5 Pavao upozorava Timoteja na određene vjerske vođe koji gledaju na kršćansku službu kao način bogaćenja.

 

Ovi ljudi smatraju profesionalnu pobožnost jednostavnim načinom velike zarade. Njihovi potomci su i dalje među nama: to su radijske i televizijske zvijezde koje su digle prikupljanje sredstava na razinu umjetnosti i sveli ga na znanost.

Koristeći se pametnim psihološkim trikovima oni ciljaju na srce lakovjernih kršćana i uvijek nalaze neki novi projekt koji će pridodati svojem velikom carstvu. Žive u luksuznim kućama, ispunjavaju debeo investicijski portfelj, nose elegantnu odjeću i nakit i šepure se najpopularnijim frizurama. I to sve u ime našeg siromašnog Prijatelja iz Nazareta.

Apostol upozorava Timoteja da se treba kloniti ovakvih religioznih muljatora, kao i njihovih praksi. Idealno bi bilo biti pobožan i zadovoljan. Pobožna osoba, koja je uz to i zadovoljna, i koja je bogata karakterom i skromnim prohtjevima, posjeduje nešto što se ne može kupiti novcem.

Malcolm Muggeridge je posvjedočio da je bio najsretniji kad je živio jednostavno i skromno: u malenoj kolibi sa stolićem i stolicom, s malo riže i salate. Ove stvari, po njegovim riječima, imaju svoj jedinstveni šarm.

Ništa nismo donijeli na svijet i sasvim sigurno ništa nećemo s njega odnijeti. Novorođeno dijete šake drži stisnute, ali u njima ničeg nema. Kada čovjek umre, ruke su mu opuštene – i prazne. Aleksandar Veliki je naložio da mu ruke poslije smrti moraju biti vidljive, a dlanovi otvoreni: pokorio je svijet, ali je ipak umro praznih ruku.

Dr. James Dobson je ovo naučio kad je zaigrao jednu igru sa svojom obitelji. Pustit ćemo ga da nam ispriča što je bilo.

Shirley i ja smo se vjenčali tijekom 1960-ih, i nismo imali nikakvih financijskih problema, jer nismo uopće imali novca. Od tada nas je Gospodin blagoslovio pa smo imali prilike uživati u onome što svijet smatra da vam je potrebno kako biste bili sretni (kuća, auto i druge stvari). Međutim, postaje mi sve jasnije da se sreća ne nalazi u materijalnoj imovini. Gospodin mi je razotkrio ispraznost materijalizma, čak se poslužio igrom da bi mi to objasnio.

Nedavno sam igrao igru Monopoly s obitelji. Nisam je igrao već petnaest godina. Nije prošlo puno, a već su se ono staro uzbuđenje i polet vratili, pogotovo kad sam počeo voditi. Sve mi je išlo na ruku i prešao sam u vodstvo. Kupio sam šetalište i park, kao i mnoštvo kuća i hotela. Moji su se počeli meškoljiti, a ja sam trpao novčanice od 500$ u džepove, ispod ploče za igru i na stolicu. Odjednom je igra završila: pobijedio sam. Shirley i djeca su otišli spavati, a ja sam počeo pospremati igru u kutiju. I tada me je pogodio osjećaj ispraznosti. Sve ono uzbuđenje koje sam osjetio bilo je bez temelja. Više nisam imao ništa više od onih koje sam porazio. Sve sam opet morao vratiti u kutiju!

Gospodin mi je pokazao da trebam naučiti nešto što nadilazi igru Monopoly. Shvatio sam da sam zapravo vidio igru života. Trudimo se i zgrćemo, kupujemo i imamo, posjedujemo i refinanciramo, i onda smo već na kraju života, kad moramo sve vratiti u kutiju! Ne možemo ponijeti niti novčića sa sobom! Nikakve prikolice nas neće pratiti na putu kroz Dolinu sjena. Sad razumijem zašto nam Sveto pismo govori: „... ni onomu tko je u izobilju nije život osiguran njegovim imanjem!” (Lk. 12,15)

U nekim državama ljudi love majmune tako što stave malo riže u tikvu u kojoj su izdubili rupu upravo toliko veliku da majmun u nju može ugurati praznu šaku. Kad majmun zagrabi unutra i napuni šaku rižom, više je ne može izvući van. Međutim, majmun neće pustiti rižu. Neće pustiti – i tada biva zarobljen. Zarobila ga je vlastita pohlepa!

Pavao je ranije govorio o zadovoljstvu. U 8. stihu on definira zadovoljstvo kao zadovoljnost hranom i odjećom. Riječ koja je prevedena kao „odjeća“ ne odnosi se nužno samo na odjeću, već i na krov nad glavom. Riječ je o osnovnim životnim potrebama. Ovaj stih nam je toliko poznat da nam njegova radikalnost izmiče. Možda će nam pomoći ako se prisjetimo koliko je malo vjernika koje poznajemo zadovoljno ako ima hranu, odjeću i mjesto za život. Što se tiče većine kršćana, ovaj stih kao da i nije u Bibliji.

U 9. stihu apostol govori o onima koji žude za bogatstvom. To se odnosi na svakoga tko je lakom, bio bogat ili siromašan.

Lakomost je pohlepna želja da se ima više, odlučnost da steknemo više čak i ako to Bog ne želi za nas. Lakoma osoba ne može uživati u onome što ne posjeduje, barem djelomično.

Ovaj grijeh može biti spolne naravi („Ne poželi žene bližnjega svoga”) ili, kao u 1. Timoteju 6, materijalističke. Bilo kako bilo, u pitanju je idolopoklonstvo jer štujemo stvoreno, a ne Stvoritelja. Problem je u tome što smo mi prihvatili ovaj grijeh i krstili ga kršćanskim krštenjem. Učinili smo ga kršćanskom vrlinom i nazvali ga mudrošću, zdravim razumom, financijskom odgovornošću, štedljivošću i dalekovidnošću. Kada pitamo: „Koliko taj čovjek vrijedi?“, zapravo hoćemo reći: „Koliko novca je zgrnuo?” „Napredovati u svijetu” znači zgrtati materijalnu imovinu. Ljude koji su lakomi nazivamo „kremom društva” i „višim slojevima”. Netko je istaknuo kako je pohlepa dovela do Isusove prodaje za trideset srebrnjaka. Nakon što je prodala Krista na križ, deklarirana crkva je počela prodavati i sam križ. Zatim je počela tvrditi kako može prodati put u nebo putem oproštajnica, koje su obećavale oslobođenje iz čistilišta.

Lakomošću negiramo stvarnu svrhu našeg postojanja. Zaboravljamo da nismo na ovom svijetu samo zato da bismo zarađivali ili ugađali sami sebi. Zaboravljamo da je najbolje služiti se novcem u duhovne svrhe. Lakomost je prijevarna. J. H. Jowett je rekao:

Bogatstvo može navesti čovjeka da pomisli kako je sve veći, kad je zapravo sve manji. On procjenjuje svoju veličinu visinom prihoda, a ne količinom dobročinstva. Što je dolazni prihod veći, to manje dajemo.

To je nerazumno. Težimo za stvarima koje nam ne trebaju kako bismo zadivili ljude koje ne volimo.

Na taj način ometamo Božji naum za evangeliziranjem svijeta, jer zgrćemo novac koji bi se mogao upotrijebiti u svrhu širenja evanđelja. Čovjek postaje nesposoban za vodstvo u crkvi (jer starješina ne smije biti lakom - 1.Tim. 3,3), ali što je još gore, on biva isključen iz Božjeg kraljevstva (1. Kor. 6,10).

U ovom pismu Pavao upozorava Timoteja da želja za bogatstvom otvara vrata kušnjama. Lakom čovjek će pribjegavati nezakonitim metodama ne bi li dobio ono što želi. To će ga odvesti u stupicu. To je kao da držite žicu pod naponom: ne možete je pustiti. Ili, kao da pijete slanu vodu: bit ćete sve žedniji.

Jedan čovjek je rekao svom prijatelju: „Kad sam imao 50 000 dolara, bio sam sretan. Sam imam milijun dolara i jako sam nesretan.”

„Nema problema,” odgovorio mu je prijatelj. „Razdijeli onih 950 000.”

Milijunaš je zajecao: „Ne mogu.”

Oni koji žele biti bogati „upadaju u napast, u zamku i u mnoge lude i pogubne želje što strovaljuju ljude u propast i uništenje”. Ovo su teške riječi.

Pavao nas upozorava da lakomost vodi u vječnu propast. Kako je, stoga, čudno što kršćani bez razmišljanja odobravaju ono što je Bog osudio!

Ljubav prema novcu je korijen svih zala. Na primjer, ona je korijen laži. J. H. Jowett nam govori kako je tražio pomoć za jedan vrlo koristan cilj od nekog bogatog čovjeka iz New Yorka.

Njegovo lice mi je odmah odgovorilo na pitanje. Govorio je poput čovjeka na rubu siromaštva: „Stvarno više ne mogu davati. Daj ovamo, daj onamo, ne znam kamo će nas to odvesti!” Umro je nakon nekoliko tjedana, a u oporuci je ostavio preko 60 milijuna dolara! Pitam se nije li možda na kraju ipak čuo kako mu Gospodnji glasnik govori: „Luđače, još noćas zatražit će ti se natrag duša. Komu će pripasti ono što si skupio?”

Ljubav prema novcu navodi nas na prijevaru, na krađu, pa čak i na ubojstvo. Ona razara brakove i uništava djecu. Izaziva živčane i emocionalne probleme, a ponekad vodi k samoubojstvu. Bogataši žive u strahu od pljačke, otmice i iznuđivanja. Brinu se zbog inflacije i kraha tržišta. Nemirni su, dosadno im je, nezadovoljni su i zavidni. U nekim slučajevima navlače na sebe zatvorske kazne i sramotu. Budući da Biblija osuđuje njihov način života, radije napuštaju vjeru nego da se promijene. Oni izvrću, preokreću i mijenjaju Bibliju kako bi opravdali svoje bogatstvo. Povrh toga, probadaju se mnogim žalostima. Kad je Howard Hughes umro, procjenjuje se da je imanje koje je ostavio za sobom vrijedilo oko 2,3 milijarde dolara. Pa ipak, u jednom časopisu je pisalo sljedeće:

Unatoč svojoj moći, živio je mračnim, neveselim, napola ludim životom… doslovan zatočenik vlastitih hendikepirajućih strahova i slabosti. Nekada poletan i živahan čovjek, u posljednjih petnaest godina je potpuno zanemario svoj izgled i zdravlje, sve dok se nije pretvorio u žaljenja vrijednu utvaru. Bio je ovisan o narkoticima. Izgledao je zastrašujuće. Iako su se četiri liječnika smjenjivala vodeći brigu o Hughesu, njegovo zdravstveno stanje bilo je poražavajuće. Najčešće se zabavljao gledajući filmove. Tjednima se hranio hranom koju ne bi jeo ni prodavač u prodavaonici jeftine robe, ali je bio vrlo zahtjevan što se tiče pripreme hrane. Pojeo bi žlicu juhe, a onda bi se zainteresirao za film. Ista juha se trebala podgrijavati dvanaest puta. 

U završetku ovog odjeljka, Pavao nalaže Timoteju da opomene one koji su bogati u ovom svijetu. Ne smiju biti oholi ni arogantni, i ne smiju se pouzdati u varljivo blago. Umjesto toga, trebaju se pouzdati u živoga Boga, koji nam sve obilno daje za naše uživanje. Ovaj dio rečenice – „koji nam sve obilno daje za naše uživanje” – često se koristi kao opravdanje za zgrtanje bogatstva. Međutim, stih koji slijedi sve objašnjava.

Nećemo uživati u novcu ako sterilno leži u banci, već ako se njime služimo da bismo činili dobro, davali potrebitima i dijelili sa siromašnim bližnjima. Na taj način gomilamo bogatu nagradu u svijetu koji će doći i uživamo u pravom životu.

Koji je zaključak? Ronald Sider ga navodi u svojoj knjizi Rich Christians in an Age of Hunger (Bogati kršćani u vrijeme gladi).

Bogati bezumnik savršen je predstavnik lakomih osoba. Goni ga pohlepni nagon za stjecanjem sve veće imovine iako mu je zapravo nepotrebna. Njegov fenomenalni uspjeh u zgrtanju bogatstva doveo ga je do bogohulnog zaključka da materijalna imovina može zadovoljiti njegove potrebe. S Božjeg stajališta, ovakav stav je čista ludost. Taj čovjek je mahnita budala.

Submit to DeliciousSubmit to DiggSubmit to FacebookSubmit to Google PlusSubmit to StumbleuponSubmit to TechnoratiSubmit to TwitterSubmit to LinkedIn
Pročitano 2380 puta

Komentirajte prvi!

Napiši komentar

Ove web stranice koriste kolačiće radi što boljeg iskustva posjetitelja stranice. Molimo da prije korištenja web stranice pročitate opće uvjete korištenja, uvjete zaštite osobnih podataka i Informacije o kolačićima. Klikom na poveznicu 'Zatvori' potvrđujete prihvaćanje kolačića na ovim stranicama.