Pastori, sociolozi, psiholozi i mnogi drugi govore nam da je institucija obitelji doživjela neuspjeh, da su roditelji kao takvi poželi neuspjeh, da vladini programi za rješavanje problema kriminala i delinkvencije nisu uspjeli, ali i da je kršćanska crkva doživjela neuspjeh. Stoga nije nikakvo čudo kad se ponekad čak i kršćani zapitaju ima li uopće ikakve nade za rješavanje problema njihova doma.

Kao i mnogi drugi pripadnici našeg društva, i kršćani možda postave pitanje: "Može li se poduzeti nešto što bi bilo vrijedno spomena?" Možda pomisle: "Jesu li svjetski problemi do te mjere narasli da je na kraju situacija postala beznadna?" Nažalost, može se reći da kršćani imaju tendenciju prihvaćati ono što im svijet servira. Ako ste izgubili nadu, možda je onda upravo to dio vašeg problema.

Uzmimo kao primjer određeni proizvod koji svijet već odavno reklamira, tako da su ga prihvatili čak i neki izrazito konzervativni kršćani. Taj proizvod je shvaćanje koje za većinu naših problema i neuspjeha okrivljuje bolest. Tragedija je u tome da svijet govori o bolesti upravo ondje gdje Bog često govori o grijehu. Na primjer, Biblija naš svijet ne naziva bolesnim, međutim to je omiljeni pridjev koji koriste ljudi oko nas. Na ovaj ili onaj način stalno ponavljaju: "Ovaj svijet je bolestan; ova država je bolesna; ta i ta osoba je bolesna." To kao da je neka suvremena dijagnoza i isprika za većinu naših problema!

Međutim, vidite, problem je u tome da je medicinski model (shvaćanje da je bolest temelj većine naših problema) postao daleko više od metafore. Kao metafora ili stilska figura, ideja o grijehu kao bolesti zapravo je potpuno prihvatljiva.

Prihvatljiva je jer je biblijska. Vidi Izaija 1,5-6. Žalosno je da se ovi biblijski prikazi danas moraju koristiti uz ogroman oprez zbog straha da ih se ne bi pogrešno shvatilo.