021 782 530

Petrova 10, 21000 Split

Utorak, 05 Travanj 2016 08:16

Na koji način trebamo opominjati druge? (Wayne A. Mack)

Napisao
Ocijeni sadržaj
(2 glasova)

Ermahnen

Kada postanemo svjesni kako Bog želi da o nekome problemu razgovaramo s drugim vjernikom, tada je od ključne važnosti toj opomeni pristupiti na biblijski način. Ako tako ne postupimo, riskirat ćemo komplikacije i pogoršavanje problema, umjesto da ga riješimo. Srećom, Bog nam je vezano za ovu temu dao pregršt uputa u Svojoj Riječi. Slijedi deset riječi koje predstavljaju biblijske principe opominjanja i opisuju kako to možemo učiniti u ljubavi. Prve četiri nalaze se u retku Matej 18:15, a ostale su iz drugih odlomaka Pisma:

Brzo.

 

Isus kaže, «Pogriješi li tvoj brat, idi i pokaraj ga.» Ne ukazuje na eventualnu pauzu između spoznaje o bratovljevu grijehu i poduzimanja opomene. Zapravo, glagolsko vrijeme grčkih glagola implicira upravo obratno – «idi» je prezent imperativa, a moglo bi ga se također prevesti i kao «kreni.» Drugi odlomak u kojemu Isus naglašava neposrednost suočavanja s problemom je Matej 5:23-24: «Ako dakle prinosiš dar na žrtvenik pa se ondje sjetiš da tvoj brat ima nešto protiv tebe, ostavi dar ondje pred žrtvenikom, idi i najprije se izmiri s bratom, a onda dođi i prinesi dar.»

Tu je zapovijed naš Gospodin popratio još jednom, a ona glasi, «Nagodi se brzo s protivnikom dok si još s njim na putu.» Njegov način postupanja s problemima nije odlaganje suočavanja ili nastojanja da dođe do pomirbe, nego izravno stupanje u akciju. Kada se problem ignorira, grijeh i krivnja mogu se nagomilati i ubrzavati sve dok se ne pretvore u lavinu koja uništava grješnika i nanosi povrede osobama oko njega. Rješenje koje Bog želi neće se dogoditi sve dok ne krenemo, stoga moramo djelovati brzo.

Ipak, postoji jedan važan korak kojega Pismo postavlja prije sučeljavanja, a to je preispitivanje sebe. Isus je poučavao da se moramo dobro paziti da ne pokušavamo iz tuđega oka vaditi trun dok je u našemu čitavo brvno. On kaže, «izvadi najprije brvno iz oka svoga pa ćeš onda dobro vidjeti izvaditi trun iz oka bratova» (Matej 7:5). Dakle, prije negoli krenemo, ili dok smo još u pokretu, moramo sebe preispitati i ispovjediti svaki grijeh koji nam se nađe u srcu.

Smisleno.

Rekavši nam «idi» kada znamo da je neki brat u grijehu, Isus zapravo govori da k njemu moramo otići smisleno i s namjerom da razgovaramo o problemu. On ne želi da se s tom osobom nađete po nekom drugom poslu i potom se samo dotaknete problematične teme ako ona iskrsne u razgovoru. A ne želi ni da samo «molimo da se otvori prilika» za razgovor s tom osobom. Umjesto toga trebali bismo što prije odrediti vrijeme za razgovor, pa čak i unaprijed najaviti cilj razgovora. Time se uklanja svaki dojam obmane do kojega bi moglo doći manje izravnim pristupom.

Riječima.

Grčka riječ koja se u retku Matej 18:15 prevodi kao «ukoriti» ili «pokarati» je elegxon, a odnosi se na verbalno uvjeravanje nekoga u nešto. Neke verzije prijevoda dobro prenose ideju ovoga izraza navodeći otprilike «idi i reci mu u čemu griješi.» Problem se ne može riješiti nekakvim izrazima lica, značajnom gestikulacijom, ignoriranjem osobe ili nekim drugim vidom neverbalne komunikacije. O njemu se mora razgovarati dobro odabranim riječima. Stoga je sadržaj Pisma od ključne važnosti za proces opominjanja: Božje riječi su najbolje odabrane riječi na svijetu, i samo one imaju istinsku moć ispravljanja problema (usp. Hebrejima 4:12). Kada krenete ljudima ukazivati na njihov grijeh, svakako im pokažite Bibliju.

Nasamo.

Posljednji princip kojega izvlačimo iz Mateja 18:15 vezano za opominjanje je nalog da to učinite «nasamo,» odnosno «samo među vama,» kako to doslovno stoji u grčkome izvorniku. Ako grijeh na kojega sumnjate nije stvar za javno objavljivanje, tada se o njemu treba razgovarati sa što je moguće manjim brojem ljudi. Zapravo, isprva opominjanje treba biti samo između sobe koja opominje i osobe koja prima opomenu, i nitko drugi ne treba znati za to. Mudrost ove Kristove zapovijedi je očigledna: Možda ne bude potrebno da bilo tko sazna za problem jer se brat koji je u grijehu možda pokaje, ili se možda pokaže da se radilo o nesporazumu. Tako reputacija prijestupnika može ostati nepovrijeđena. Uz to, pričanje o nečijemu problemu prije negoli odete k osobi koje se to tiče zapravo je ogovaranje.

Redci Izreke 25:9-10 glase, «Kad si u parbi s bližnjim svojim, ne otkrivaj tuđe tajne, da te ne izgrdi tko čuje i da ti se kleveta ne vrati.» Bog želi da ste uključeni u proces obnove ako se dotični brat odvrati od svojega grijeha (Galaćanima 6:1-2), ali bi mu bilo veoma teško potpuno vam vjerovati ako ste drugima pričali o njegovome problemu prije negoli ste došli k njemu. (S druge strane, svakako je legitimno zatražiti savjet o ovome problemu a da pritom ne spominjete ime i ne otkrivate identitet osobe.)

Neveselo.

Opominjanje ne bi smjelo biti nešto što nas raduje ili što jedva čekamo učiniti. «Grijeh ljubi tko ljubi svađu» (Izreke 17:19); «Čast je čovjeku ustegnuti se od raspre, a tko je bezuman počinje svađu» (Izreke 20:3). Stav nam treba biti poput Pavlovoga kada je morao napisati pismo ozbiljne opomene Korinćanima. Redak 2 Korinćanima 2:4 opisuje taj stav: «Pisah vam uistinu uz mnoge suze, iz velike nevolje i tjeskobe srca.»

Slijedeći Pavlov primjer, bilo bi dobro da svakomu koga morate opomenuti izrazite i svoju nevoljkost. Toj osobi možete kazati, «Želim da znaš da u ovome nimalo ne uživam. Zapravo, radije bih da sam sada kod zubara negoli da moram o ovomu s tobom pričati! Ali moram to učiniti iz poslušnosti Kristu i da ti pokažem istinsku ljubav.» Kada iskažete takav stav, sugovorniku je daleko teže pretpostaviti da vas potiču pogrešni motivi, a teže mu je i naljutiti se na vas.

Suosjećajno.

Pavao svoj stav prema Korinćanima nadalje opisuje govoreći da svoje pismo opomene piše «ne da se ražalostite, nego da upoznate moju preveliku ljubav prema vama.» Htio je da znaju da cilj njegove opomene nije povrijediti ih na bilo koji način, nego im pomoći da rastu u Gospodinu i prime njegove blagoslove. Izričito je naglašavao ljubav prema onima koje je opominjao, a tako bismo trebali činiti i mi. Redak Izreke 27:6 kaže, «Čestiti su udarci prijateljevi.» Druge će osobe lakše primiti vaš ukor i pouku ako znaju da marite za njih.

Blago.

Redak Galaćanima 6:1 pomaže nam da još bolje shvatimo način na koji trebamo opominjati. «Braćo, ako se tko i zatekne u kakvu prijestupu, vi, duhovni, takva ispravljajte u duhu blagosti.» Moramo razumjeti da je kršćanin zatečen u grijehu već u vrlo opasnoj situaciji, te da ga naš pogrešan pristup može i dodatno «slomiti» (usp. Izaija 42:3). Nedostatak blagosti mogao bi ga potaknuti da reagira negativno i izolira se od pomoći koja mu je potrebna, međutim, učinak blagosti može proizvesti čuda. Razmotrimo sljedeće retke:

  • Blag odgovor ublažava jarost,a riječ osorna uvećava srdžbu. (Izreke 15:1)
  • Jezik mudrih ljudi proslavlja znanje. (Izreke 15:2)
  • Strpljivošću se ublažava sudac, mek jezik i kosti lomi. (Izreke 25:15)

Blagost koja olakšava primanje opomene može se iskazati na niz praktičnih načina. Trebali biste ispovjediti bilo kakav grijeh kojega ste možda počinili protiv osobe koju opominjete, i zatražiti oproštenje. Ako vam nije poznato da ste počinili takav grijeh, osobu još uvijek možete pitati smatra li da ste joj nešto skrivili. Morate se potruditi da vaš način govora i ton glasa odražavaju mir i blagost, a ne ljutnju i oštrinu. Možete objasniti kako ste se i sami borili s tim ili takvim grijehom, pa čak i kako vam je netko drugi pomogao opomenom u ljubavi. Osobu ujedno pohvalite za pozitivna postignuća u životu, dok istovremeno opominjete zbog problema.8

Ponizno.

Nakon što je Pavao Galaćanima poručio da druge moraju ispravljati u duhu blagosti, on dodaje, «A pazi na samoga sebe da i ti ne podlegneš napasti.» Gospodin želi da svatko od nas zna da je sposoban pasti u grijeh baš kao i bilo tko drugi (čak i u isti grijeh), kako bismo u razgovor ušli sa stavom poniznosti. Zapravo, morate shvatiti da čak i tijekom opominjanja možete biti na iskušenju zgriješiti! Situaciji biste mogli pristupiti na pogrešan način i osobu još više povrijediti, ili biste pak mogli biti puni ponosa i s visoka gledati na prijestupnika, ni ne pokušavši sagledati problem iz njegove perspektive.

Redak Izreke 18:2 kaže, «Bezumnomu nije mio razum; stalo mu je dati srcu oduška.» Ponekad nam dokazivanje da smo u pravu može biti toliko važno da nastavljamo dokazivati čak i kada iskrsne neki podatak koji pobija naše uvjerenje. Upravo stoga bismo trebali započeti svaku opomenu s postavljanjem pitanja, umjesto da se samo razbacujemo frazama. Moramo drugoj osobi pružiti priliku i pretpostaviti da je nedužna, moramo se staviti u položaj drugoga čovjeka, baš kao što bismo htjeli da i drugi učine za nas kada bi uloge bile obratne (Luka 6:31).

Pažljivo.

Opominjanje nužno uključuje baratanje riječima, a riječi mogu i izliječiti i povrijediti. Kao što kaže stara izreka, ono što je izrečeno ne može se više povući. Stoga riječi morate birati vrlo pažljivo u potencijalno kritičnoj situaciji kod opominjanja. U Knjizi mudrih izreka to se uvijek iznova naglašava.

  • Obilje riječi ne biva bez grijeha, a tko zauzdava svoj jezik, razuman je. (Izreke 10:19)
  • Bezbožnik ustima ubija svoga bližnjega, a pravednici se izbavljaju znanjem. (Izreke 11:9)
  • Nesmotren govori kao da mačem probada, a jezik je mudrih iscjeljenje. (Izreke 12:18)
  • Pouka mudračeva izvor je životni, ona izbavlja od zamke smrti. (Izreke 13:14)
  • Riječi kazane u pravo vrijeme zlatne su jabuke u srebrnim posudama. (Izreke 25:11)
  • Jesi li vidio čovjeka brza na riječima? I bezumnik ima više nade nego on. (Izreke 29:20)

Odabir pažljivih riječi podrazumijeva i temeljitu molitvu, kao i planiranje prije samoga razgovora. Upadnete li nepripremljeni u raspravu, nema sumnje da ćete na kraju napraviti više štete nego koristi.

Uz molitvu.

I naposljetku, kao što smo upravo napomenuli, opomenu u ljubavi moramo okupati u molitvi, jer Bog mora biti na djelu u dotičnoj situaciji kako bi primio svu slavu. Molitva bez kretanja u akciju nije prava stvar, međutim, učiniti bilo što bez molitve jednako je pogrešno. Pavao je molio za crkve prije nego što bi ih počeo ispravljati vezano za probleme u njima (npr. Filipljanima 1:9-11; Kološanima 1:9-12), a Isus je molio za Petra prije nego što je učenika upozorio na to da će ga se ovaj uskoro javno odreći (Luka 22:31-34).

Pročitano 1511 puta Poslijednja izmjena dana Petak, 16 Lipanj 2017 10:27
EUROliber  d.o.o.

Logo

Ova e-mail adresa je zaštićena od spam botova. Vaš JavaScript treba biti uključen da bi ju vidjeli.

Napiši komentar

Novo u trgovini

20,00 HRK
18,00 HRK po komadu za kupovinu najmanje 10
15,00 HRK po komadu za kupovinu najmanje 20
CD Božić - Tihi zvuk nade

Ove web stranice koriste kolačiće radi što boljeg iskustva posjetitelja stranice. Molimo da prije korištenja web stranice pročitate opće uvjete korištenja, uvjete zaštite osobnih podataka i Informacije o kolačićima. Klikom na poveznicu 'Zatvori' potvrđujete prihvaćanje kolačića na ovim stranicama.